Odličan ljetni albumčić

Zinedine Zidane bio je jedan od najvećih, ako ne i najveći nogometaš našeg vremena, igrač nevjerojatne ideje i poteza, šmeker koji je mogao gotovo sve… Vjerojatno je on i najveći uzor u životu mladoj splitskoj ekipi, pa si je ona zbog njega i nadjenula ime Zinedin Zidan.

Ne možete reći da niste za njih dosad čuli jer je njihova pjesma “Pantaghana” bila veliki hit, a na njegovom uspjehu su uspjeli složiti i cijeli album koji je izdan pred par dana.

Album “Heroj a ne huligan” ne donosi ništa pretjerano novog u odnosu na početni hit jer i na njemu prevladavaju zajebantske ska-reagge-funk-rock skladbe vrlo životopisnih stihova i šaljive atmosfere. U tom pogledu, bend je složio jedan od najzabavnijih i najneobaveznijih albuma u posljednje vrijeme na našem tržištu.

Na vrlo opuštajuću glazbenu podlogu, naljepljeni su političko-socijalni tekstovi koji su negdje toliko bedasti da postaju vrlo simpatični, pa vjerujem da iz tog razloga postoji još mnoštvo pjesama koji bi mogli postati uspješni singlovi. U tom su se dijelu dotakli mnogih tema, mnoge obradili na vrlo neoziljan način, a nije ostao neokrznut niti zagrebački poglavnik Bandić.

Album otvara već spomenuta “Pantaghana” pa ne bih na nju trošio previše vremena, a slijedi ju “Stakloman“, koja govori o nekim bolestima modernog društva (“nekome je party palit javne zgrade, a drugome je hobi gledat tuđe jade“) uz očiti prijezir prema staklu i njegovim proizvodima.

Funky atmosfera i Bandićev uvod “ja sam najskromniji čovjek” otvara skladbu “Đapić i Bandić” koja govori o hrvatskoj mladeži s refrenom “vitak kao Đapić, trijezan kao Bandić, nisam li ja savršeni hrvatski mladić“, dok “Kako sam sa dizalice pa” govori o nemaru radnika za svoju sigurnosti prilikom mukotrpnog zarađivanja za vlastiti kruh.

“Rio de Janeiro” je pravog rockerskog štimunga sa socijalno-političkim tekstom, “Supersonic superpyzde” bi se mogla najlakše opisati kao funky verzija TBF-a, a “Sidin i čekan” kao opuštajuća zajebancija na barenje djevojaka, dok su u “Seks simbolu” ugostili legendarnog Davora Gopca, koji se svojom pojavom odlično uklopio u skladbu i dao joj dodatnu draž.

“Heroj a ne huligan” odličan je album za ove ljetne dane u kojima se više broje muhe po zraku nego nešto pametno radi, pošto je vrlo zabavnih tonova i stihova. Gotovo sam siguran da će još nekoliko pjesama dobiti svoj medijski prostor zbog svoje radiofoničnosti, pa bi Zinedan Zidan mogli postati jedni od najvećih iznenađenja godine.

I što drugo preostaje, nego izvući kupaće iz ormara, sjesti u auto i otpičit prema moru, pa na nekoj plažici bacit svoj ručnik i bućnut se u moru, a na večer bacit koju spikicu sa (stranim) turistkinjama u stilu pjesme “Sidin i čekan”…