Odgovor na pola stoljeća dugo pitanje

Jedanaesto bootleg izdanje Boba Dylana donosi cjelovite snimke “The Basement Tapes“, svetog grala za svakog dylanoljupca. I nije pretjerivanje ako se kaže da je jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja snimljeno prije 47 godina.

Od samog početka karijere Dylan je ‘iskakao iz paštete’, bio sveprisutan i uvijek pod reflektorima javnosti. Sredinom šezdesetih nizali su se uspjesi s albumima “Highway 61 Revisited” i “Blonde on Blonde”, a rasprave treba li svirati akustično ili električno bile su žustre kao da o tom izboru ovisi sudbina čovječanstva. Uloga glasnogovornika generacije koju mu je društvo nametnulo uzimala je danak; bio je zvijezda, prorok i mesija, no najsličniji je bio ekspres loncu koji se sprema zapištati.

Nakon europske turneje 1966. bio je blijed, iscrpljen, umoran, zasićen i bilo mu je dosta svega, osobito samog sebe. “Nabavit ću si novog Boba Dylana, vidjet ćemo koliko će on trajati” kazao je ogorčeno na kraju Scorseseovog dokumentarca “No Direction Home“. U srpnju iste godine život mu se promijenio iz temelja. Vjerojatno nećemo nikada saznati što se dogodilo i je li se ta famozna motociklistička nesreća ‘koja mu je spasila život’ uopće odigrala, no dobro mu je došla da pobjegne od svega.

Prije dvije godine u intervjuu za Rolling Stone raspričao se o preobrazbi, a Mikael Gilmore primijetio je kako su nakon nesreće mnogi ostali šokirani koliko se Dylan promijenio. On sam posvetio se netom zasnovanoj obitelji, živio znatno zdravijim i manje stresnim životom, nabacio par kilograma, a analize što se s njim događa uopće ga nisu zanimale. Nije ga zanimala ni rock scena u kojoj je psihodelija postajala primaran žanr. Bio je prva zvijezda koja je svjesno i s namjerom napustila kaos i ludilo koji su je okruživali kako bi našla svoj mir i – za promjenu – posvetila se i odgovarala samoj sebi.

Kada ste glazbenik, glazba vam je u krvi, družite se s kolegama glazbenicima, pa je Dylan od ljeta do jeseni 1967. skupa s bendom The Hawks (koji će ubrzo promijeniti ime u The Band) u podrumu kuće prozvanoj Big Pink snimio stotinjak pjesama koje će ponijeti ime “The Basement Tapes”. Riječ je o pjesmama koje nikada nisu trebale biti predstavljene javnosti, Dylan i prateći bend snimili su ih za svoju dušu, a ne za procjenu zaluđenih fanatika. Najdalje što su planirali otići bilo je stvoriti svojevrsnu zbirku demo-snimaka koju bi onda ‘za pravo’ snimili neki drugi izvođači.

No fragmenti tog sessiona počeli su polako pronalaziti put u vanjski svijet, pa je 1969. rođen prvi bootleg “Great White Wonder”. Pet godina godina kasnije Columbia Records i službeno je objavila dvostruko LP izdanje “The Basement Tapes” sa 16 pjesama računajući da bi takva bomba od albuma mogla pomoći njihovoj zvijezdi koja je gotovo osam godina apstinirala od koncertnih aktivnosti. Ako su mislili da će taj potez zadovoljiti Dylanove fanove, onda slobodno možemo reći da nisu imali pojma kakvi su Dylanovi fanovi.

Kako je vrijeme odmicalo, tako je legenda o ‘podrumskim snimkama’ rasla i stoga je razumljivo veselje što su Columbia i Dylan dali zeleno svjetlo da 138 pjesama napokon bude službeno predstavljeno: prvo da se s njih skine veo mističnosti i dobije odgovor na pitanje opravdavaju li “The Basement Tapes” reputaciju koju imaju, a drugo da se pjesme pravno zaštite. Treba biti iskren i reći da se u današnje vrijeme do tih snimaka moglo doći puno prije odluke o službenom objavljivanju albuma: 2001. objavljen je bootleg “A Tree With Roots” sa 4 CD-a, a ako ste htjeli cjelovito izdanje bilo je dovoljno potražiti jedan bootleg The Banda.

Službeni je box-set kronološki poslagao 138 pjesama na 6 CD-a po evidenciji Gartha Hudsona iz The Banda (šesti disk je svojevrsna kompilacija na kojoj su skupljene pjesme nešto slabije zvučne kvalitete) i upravo je taj, kronološki detalj jedan od važnijih dijelova ovog izdanja. Prilično je jednostavno pratiti putovanje u kojem se Dylan, Hudson, Robbie Robertson, Rick Danko i Richard Manuel (Levon Helm je u podrum sišao nešto kasnije) prvo zagrijavaju s obradama općepoznatih country i folk standarda, da bi se među njima razvila kemija zbog koje će se ‘raspištoljiti’ i snimiti skice pjesama koje će u godinama koje slijede postati itekako poznate, bilo u diskografiji Dylana, The Banda ili nekih trećih izvođača (Manfred Mann, The Byrds, Peter Paul and Mary…).

Kako su bivali opušteniji i uigraniji, tako su pjesme postajale sve bolje i bolje. Mnogi će reći da su upravo ovdje začete ili snimljene najljepše pjesme koje je Dylan napisao. Sve što čujete nekoliko je puta rastavljano, sastavljano, demontirano i pretumbavano kako bi se istražilo u kojim aranžmanima najbolje funkcionira.

Preslušavanje izdanja slično je slušanju “The Smile Sessions” The Beach Boysa, u prosjeku svaka peta pjesma ima početak i kraj, no između njih inspiracija, kreativnost i međusobno ‘kuženje’ frcaju na sve strane. Bez pritiska što će publika reći, ne čudi da je to podrumsko druženje Dylanu došlo kao terapija i preporod, pokazatelj da je oduvijek bio na dobrom putu (samo je svijet na trenutak zastranio) dok se budući The Band ohrabrio i iduće godine objavio prvijenac “Music from Big Pink”.

“The Basement Tapes” autentična su americana na koju se danas vole pozivati mnogobrojni znatno manje talentirani izvođači. Čak i da izuzmemo glazbenu sferu izdanja, “The Basement Tapes” značajni su i kao povijesni dokument: otprilike kao da povjesničari imaju ‘timelapse’ izgradnje egipatskih piramida.

Vratimo li se na onu rečenicu iz “No Direction Home“, kako će si ‘nabaviti novog Dylana’, kao dan je jasno da je mladi tada 26-godišnji kantautor u podrumu kuće Big Pink čvrsto odlučio da će taj novi Dylan trajati jako dugo.

Kao alternativa box-setu u ponudi je i dvostruki album “The Basement Tapes Raw” sa 38 reprezentativnih snimaka.

Popis pjesama dvostrukog izdanja
CD 1:
Open the Door, Homer
Odds and Ends
Million Dollar Bash
One Too Many Mornings
I Don’t Hurt Anymore
Ain’t No More Cane
Crash on the Levee
Tears of Rage
Dress it up, Better Have it All
I’m Not There
Johnny Todd
Too Much of Nothing
Quinn the Eskimo
Get Your Rocks Off
Santa-Fe
Silent Weekend
Clothes Line Saga
Please, Mrs. Henry
I Shall be Released

CD 2:
You Ain’t Goin’ Nowhere
Lo and Behold!
Minstrel Boy
Tiny Montgomery
All You Have to do is Dream
Goin’ to Acapulco
900 Miles from My Home
One for the Road
I’m Alright
Blowin’ in the Wind
Apple Suckling Tree
Nothing Was Delivered
Folsom Prison Blues
This Wheel’s on Fire
Yea! Heavy and a Bottle of Bread
Don’t Ya Tell Henry
Baby, Won’t You be My Baby
Sign on the Cross
You Ain’t Goin’ Nowhere