Twilight Of The Gods
Fire On The Mountain
Datum izdanja: 27.09.2013.
Izdavač: Season Of Mist
Žanr: Heavy Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jedan od najslavnijih i najboljih metal bendova u povijesti, švedski Bathory predvođen genijalnim Quorthonom, dobio je prije tri godine vrlo moćan cover bend, nazvan po njegovom albumu iz 1991. godine.
Prava metalna, i još k tome internacionalna supergrupa Twilight Of The
Gods započela je, onako, pa skoro bi rekli rekreativno, sviranjem
besmrtnih Bathoryevih himni po festivalima, kasnije i na turnejama i
očekivano naišla na jako dobar prijem kod publike. Tada su momci
ozbiljnije razmislili i došli do zaključka da bi mogli snimiti autorski
album. I nisu pogriješili što su to napravili.
Alan Averill (vokal, Primordial), Nick Barker (bubnjevi, ex-Cradle of Filth, ex-Dimmu Borgir, ex-Benediction, Lock-Up), Rune Eriksen (gitara, Aura Noir, ex-Mayhem), Patrik Lindgren (gitara, Thyrfing) i Frode Glesnes (bas, Einherjer) složili su “Fire On The Mountain”, moćan, kompaktan, snažan i direktan heavy metal album, koji unatoč gitarskim melodijama i šarmu Judas Priesta ili Iron Maidena, te koncepciji Manowara, daleko više naginje ka sjevernjačkom stilu komponiranja pjesama. Ponajviše se to osjeća u Bathhoryevskoj epskoj mističnosti, teškim, sumornim, ali prkosnim ritmovima i melankoličnoj, ponekad i podzemno mračnoj atmosferičnosti.
Rekosmo da u krasno posloženim, dopadljivim i primamljivim gitarama ima britanske profinjenosti, prije svega prezentirane u duplim riff-riff ili riff-solo izvedbama, a u zamračenijim riffičnim izražavanjima ima puno raslojenosti, sočnih i zamaščenih, gusto naslaganih distorzija. Basevi kontinuirano pulsiraju u stilu Iron Maidena, s čestim solo ‘intervencijama’, a bubnjevi su tvrda, teška i neslomiva ritmička podloga s uglavnom pravilnim, često i ‘školskim’, 1/1 ritmovima, a katkad i s iznenadnim, razbijajućim manevrima. Alanovi vokali čišćih su i višljih tonova nego je to slučaj u Primordialu, no moć, potencija, grubost, buntovnost i drskost nešto je što ga i ovdje krasi u potpunosti. Pjesme su dominantno srednjeg ritma, sa pravilno niveliranim instrumentalijama, nijedan se instrument previše ne izdvaja, ili bar ne više nego bi to trebao, a krasi ih i precizna, jasna, ali i fleksibilna produkcija.
“Destiny Forged in Blood” je protočna stvar s finim, melodičnim gitarskim linijama, posebice memorabilnim i probojnim solom, “Children of Cain” u svom srednjem ritmu skriva miks heavy metala i mrve stoner rocka, a “Fire On The Mountain (1683)” je herojska, Manowarska pjesma s kombinatorikom dubokih, mračnih i vrištećih vokala, naracija i zborskih pjevanja i naglaskom na bas i bubanj.
“The End of History” je najkompleksnija, osam i nešto minutna stvar s tromim, sabbathovskim otvarajućim ritmovima, tmurnim bubnjevima, hipnotičkom kombinatorikom riffova i solaža u kojima se osjeća ‘duh’ Iron Maidena, pa s ‘poduplanim’ pjevanjima, akustikama i kombinacijom sporih i srednjih ritmova, a “At Dawn We Ride” je melodična, sporija stvar malo otežanog ritma s osvježenijim zborićem u uvodnom i središnjem, te akustikama u završnom dijelu.
Iako je nedvojbeno da “Fire On The Mountain” vuče korijene nekih, povijesno najutjecajnijih metal bendova, dobra stvar je da je vješto i lukavo uspio izbjeći prirodnu zamku, pa nijednom od njih ne sliči previše. Ili u najmanju ruku ne više nego bi to trebao ili smio. Stoga je ovo ispao jedan sasvim ugodan heavy metal album u kojeg bi se mogli zaljubiti kako obožavatelji spomenutih bendova, tako i oni koji vole osluhnuti albume sastava Sahg, I, Demonazov solo rad i tome slična izdanja.