Oda elektro-rocku ’80-ih

Beograđanin Predrag Nedić odlučio je napraviti soloprojekt u kojem će odati počast mračnoj elektro-rock glazbi ’80-ih pa je na trenutak otišao iz srpskog elektro-ambijentalnog benda Erogenius, te si nadjenuo ime PNDC.

Sredinom prošle godine objesio je par pjesama na internet, a javio mu se Grk Thanos Vavaroutas (umjetničkog imena Housework), koji je izrazio želju za suradnju s njime, što je on, naravno, i prihvatio.

Krajem 2007. su se našli, PNDC je napisao pjesme, Housework riječi, te su zajedno počeli slagati album “Fading Away“, koji je došao Dušanu Godjevcu na produkciju.

Na albumu se može osjetiti mnoštvo utjecaja, počevši od pop i (kraut-)rocka, pa do new wavea (synthovi) i elektronike, a sve je obojano tamnim tonovima, pa “Fading Away” dobiva još više na atmosferičnosti i dramaturgiji.

Kada bih morao birati bendove s kojima bih PNDC usporedio, počeo bih s Depeche Modeom, ali ima tu i očitih utjecaja Joy Divisiona, The Curea, David Bowiea, Nine Inch Nailsa i mnogih drugih…

Tekstovi su svi odreda na engleskom jeziku, vrlo jednostavni, bez nekog pretjeranog kemijanja, pa su vrlo sukladni s glazbenim podlogama. Housework kao pjevač je solidno odradio posao, bez nekih pretjeranih egzibicija, već onako, čisto profesionalno kako i spada.

Pjesme koje se najviše ističu su “Oh My God, It’s True!” koja zvuči vrlo eklektično, kao da si je Bowie ispunio želju i gostovao kod TV On The Radio i pritom koristio brdo ambientalnih elektoničnih dodataka, “Disco, Disco” koja je vrlo mračni plesni komad u kojem se ističu bas-dionice i razigrani synthovi, te “Such a Joke“, koja je skroz u laganim ritmovima.

Izdvojio sam tek par pjesama, ali album je prepun upečatljivih melodija koje su obojene tamom i elektronikom, pa će tako vjerojatno svatko naći svoje favorite, koji se neće poklapati s mojim izborom, što album diže na višu razinu, kao vrlo zrelo djelo, makar u komercijalnom smislu neće imati gotovo nikakvog uspjeha.

Ovakvi albumi doslovno ispare i prije nego što dođu do slušatelja što je jako loše, jer mnogi radije slušaju neke poluproizvode komercijalnih zemalja, a ne shvaćaju da se nešto slično događa i kod nas ili u bližoj okolici.

PNDC je hrabar momak, vrlo osebujan i maštovit, što teško prolazi kod nas, pa će tako “Fading Away” ostati jedno underground kultno djelo. Do remek-djela mu fali još par koraka (ili albuma), što vjerujem da će u skoroj budućnosti i uspjeti doseći…