Od T. Rexa do Nicka Cavea (i natrag)

Postoji malo bendova na svijetu poput Electric Six; snimaju sve što im padne na pamet i to generalno uopće loše ne zvuči, objavljuju albume jednom godišnje, zabavljaju se i pri tome uopće ne misle na prodaju albuma.

Što drugo reći nakon objavljivanja devetog albuma u deset godina, nego još jednom čestitati ovim detroiskim luđacima. Jedino 2004. i prošle godine nije bilo studijskog albuma, ali u 2012. su objavljivali solo uratke i live album “Absolute Pleasure” (da ne ispadne da nisu ništa izdali pod bendovskim imenom) koji je za zaborav.

Novi album “Mustang” ponovno pokazuje da je bend u formi. Mogli bi reći da je svaki drugi album odličan jer tad više krenu u sferu rocka, a između kad im je disco glavna preokupacija, tad albumi malo zaškripe. Sad su našli idealan omjer svega i učinili još jedan vrlo zabavan album.

Teme su i dalje tipično electricsixovske, malo sexa, malo pijančevanja, puno ludorija i skup od novih 14 pjesama je efektno upakiran u još jedno izdanje kojem naslovnica ukazuje da nije baš za svakoga, posebno ne za one konzervativnije kojih u našoj državi očito iz dana u dan ima sve više i više.

Šalu na stranu, odnosno šalu u prvi plan je najbolje staviti, pa tako odmah u oko pada naslov poput “I Never Fucked Her” koja u najmanju ruku zvuči kao neka zagubljena pjesma Queena u kojoj su se u većoj mjeri poigravali s hard rockom. Osim ovog naslova, druge pjesme imaju nešto ‘pitomije’ naslove, ali lirički su dosta u tom fahu.

U pjesmama poput “Jessica Dresses Like A Dragon” zvuče bizarno, ali dobro, nešto poput Le 3-a, “Show Me What Your Lights Mean” spada u vrhunce “Mustanga”, “Iron Dragon” je balada kakve se ne bi postidio niti Nick Cave, a jednu pjesmu su čak posvetili i pjevaču popularnog pop benda Maroon 5 Adamu Levineu.

Na “Mustangu” su Electric Six pomiješali ponovno sve i svašta, od balada na tragu Nicka Cavea do standardnog teškaškog rocka T. Rexa uz dodatke neizbježnih synthova tamo gdje ih treba. Time su pružili ponovno karakterističnu sliku benda, ali jako fokusiranu kao rijetko kad do sada.

Zabave naravno ne nedostaje, kao niti čistih bedastoća (“Late Night Obama Food“), pa možemo zaključiti da je Electric Six ponovno uspio u naumu, a to je pružiti vrlo dobru zajebanciju za ljude spremne na beskompromisni party. Njihov party traje već deset godina, ali nikako da im inspiracija presuši, što je odlično jer tada znamo da ćemo dobiti jednom godišnje jedan od najspaljenijih albuma godine.