Od pirata do Glastonburya

Britanski Rudimental na sceni se pojavio 2011. godine sa singlom “Deep in the Valley”.

Pjesma se vrtjela uglavnom na britanskim piratskim radio postajama, koje iako često služe ka odskočna daska za mlade glazbenike, sam nastup na njima ne znači puno u smislu direktnog probitka na tržište i uspinjanja po top listama. No, Rudimental je jedan od onih koji su krenuli s te relativno niske startne pozicije i uspjeli u svome cilju da muziku predstave što većem brojem ljudi, te im je album dospio do prvog mjesta najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji i Australiji. Na američku scenu će se malo teže probiti poznavajući tamošnji ukus masa koji je okrenut više rap, r&b i pop muzici, nego tipičnom britanskom spoju drum and bassa, jungla i elektronike.Četveročlani kolektiv producenata i tekstopisaca koje čine Piers Agget, Kesi Dryden, Amir Amor i DJ Locksmith rođeni su u londonskom Hackneyu, kojemu počast odaju naslovnicom albuma gdje se nalazi fotografija ‘Murala mira’ smještenog u tome kvartu. Prvotno radnički Hackney je danas na lošem glasu, te je poznat po velikom broju kriminalnih djela i aktivnostima uličnih banda, no usporedno s gradnjom Olimpijskog kompleksa postao je jedno od naj-‘trendy’ mjesta za stanovanje u Londonu. Takav sociološka, demografska i arhitektonska kontradikcija prisutna je i na debitantskom albumu “Home” bilo to svjesno ili ne. Beskompromisno divlji beatovi i direktna lirika kao reprezent Londona kojeg prosječni turist rijetko ima priliku upoznati, gdje vladaju beznađe i dosada koje jedna sparna noć može pretvoriti u nasilje, a koja je najbolje opipljiva u ‘grime’ žanru, ovdje je tako isprepletena s nešto umivenijim licem funka, rocka i soula.Nešto lakši ritmovi drum and bass i ravea s jedne strane i melankoličnim vokalima s druge strane, te s duhom elektroničke glazbe kakva je vladala Britanijom ’90-ih koja služi kao nit vodilja, bio bi najtočniji opis onoga što radi Rudimental.

Naslovna pjesma je posveta mjestu odrastanja koje im je odigralo ulogu glazbenog vodiča. “Feel the Love” je vrlo solidni drum and bass/jungle sing s vokalom Johna Newmana, a nešto mračnija “Waiting All Night” sa snažnim i sugestivnim vokalom 19-godišnje pjevačice Elle Eyre zasluženo je najveći hit ovog albuma koji predstvalja sve ono najbolje kod Rudimentala.

Balada “More Than Anything” zvuči kao neobjavljena pjesma s “Blue Lines” Massive Attacka, a valja izdvojiti i “Hide” kao najljepši ‘tihi’ trenutak na albumu.

Nakon što su u domovini poharali top ljestvice, nastupili na Glastonburyu, Rudimentalov album “Home” je svim starijim ljubiteljima Massive Attacka i Trickya došao kao ugodni susret sa starim poznanikom, te podsjetio na nešto bolje starije albume s kojih će ćete sada obrisati prašinu i staviti u player, a ostalima u najgorem slučaju poslužio kao ugodna glazba u pozadini.

Tako da je ovo jedna od onih glazbenih priča gdje su svi na kraju na dobitku, iako se radi tek o solidnom, ne pretjerano uzbudljivom ili originalnom djelu, ali prepoznatljivo engleskom. Za ‘prave’ stvari s otoka se čeka “The Fifth” Dizzeea Rascala.