Od Joanne Newsom preko PJ Harvey do Nirvane

Taman na polovici godine dobili smo jedan od najjačih debi albuma u ovoj godini. Vidjet ćemo kako će se sve razvijati do kraja godine, ali “My Love Is Cool” definitivno spada u prava mala remek-djela.

Iako bi samim imenom odavalo da se radi o nekoj samostalnoj izvođačici, Wolf Alice su bend iz Londona koji si je nadjenuo ime po jednoj kratkoj priči Angele Carter. Koliko je zanimljivo ime, toliko i djelomično otkriva što se može očekivati od benda, pomalo mračna glazba sa svjetlosti na kraju tunela.Wolf Alice su pravi alternativni bend, budući da su spojili mnogo tog u jednu vrlo zanimljivu cjelinu. Mogli bi reći da je najveći uzor PJ Harvey i ne bi bili u krivu, ali Wolf Alice su ipak mnogo širi i njihov spektar glazbenog kretanja je od folka do grungea s time da neće ravnodušni ostati niti fanovi Björk ili The xx-a. Naravno, ima tu još mnogih različitih utjecaja koji su fino ubačeni u zvučne kulise, pa uopće ne čudi što je poprilično ‘hajpan’ ovaj bend u posljednje vrijeme.Kao što sam već rekao, “My Love Is Cool” je prvijenac i kroz dvanaest pjesama nas vodi vrlo sigurno i raznoliko. Ovako zrele albume neki ne naprave za cijele karijere, dok su Wolf Alice već na samom početku karijere uspjeli pronaći idealan spoj melodija, vokala, refrena, žestokih i akustičnih gitara…Već s uvodnom “Turn to Dust” bend nas poziva na jedno eterično putovanje. Skladba je vrlo zanimljivo obojena, kao da su na njoj surađivale zajedno dvije glazbene dive, Joanna Newsom i PJ Harvey te svaka na svoj način obojale skladbu. Time smo dobili jednu mračniju folk pjesmu vrlo zanimljivih vokalnih rješenja.

Sljedeću “Bros” bi mogli staviti u rang novih indie pop rock grupa (prve mi na pamet padaju Haimice), pa ne čudi što je ova pjesma već ranije objavljena kao singl, a slijedi ju podjednako efektna “Your Loves Whore” koja ima vrlo dojmljive gitarske dionice koje balansiraju od skroz mirnijih tonova, pa sve do bučnih grungerskih.

Već ovakvim uvodom bend uspijeva zaokupiti sva čula slušatelja, a tek tad započinju najbolji dijelovi albuma. Najnoviji singl “You’re a Germ” puno duguje Nirvani, ali isto tako i ženskim ‘teškašicama’ poput grupe Hole ili The Distillers. Nakon nje dolazi još jedna energična pjesma “Lisbon” koja spaja Sleater Kinney i Dead Saru.

Nakon ovakve polovice albuma, jasno je da smo se totalno razbudili i čekamo daljni klimaks, ali nailazimo na totalnu promjenu s pjesmom “Silk” koja kao da želi zadovoljiti publiku koja vola The xx, posljednje radove Radioheada i slične… Wolf Alice takvom sazvučju prilaze oprezno, ali i poprilično uvjerljivo jer i u takvoj okolini su se odlično snašli, posebno zbog tog što su vrlo uspješno nadodali pompoznost jednog U2 ili Coldplaya pred kraj pjesme.

Potom dolazi nekoliko vrlo zahvalnih albumskih pjesama gdje se ritam albuma pretjerano ne spušta. Taj dio možemo nazvati jako dobrim popunjavanjem jer iako skladbe nisu toliko hitoidne kao uvodne, nisu nimalo loše i sigurno će mnogi baš u tom dijelu albuma pronaći ponekog svog favorita poput “Giant Peach” ili akustične “Swallowtail“, da ne kažem da se u tom dijelu nalazi i jedan od prvih singlova benda “Fluffy“.

Mnogi su poprilično bili razočarani što ove godine nismo imali priliku vidjeti Florence + The Machine. Budimo realni, posljednjim albumom Florence malo cupka na mjestu, te iako je vrsna pjevačica ne doseže granice koje bi trebala, a Wolf Alice se iz mnogo razloga čine kao ‘the next big thing’ kojim bi Florence mogla pasti u drugi plan. Možda je to zasad preoptimistično najavljivati, ali ako nastave tako, mislim da bi o Wolf Alice mogli pričati još jedno duže vrijeme.

“My Love Is Cool” je jedan raznolik, a opet vrlo fokusirani album koji pokazuje da mladi bendovi još uvijek mogu ponuditi mnogo. Teze da danas nema dobre nove glazbe pada u vodu kad se čuju bendovi poput Wolf Alice koji spajaju mnoge žanrove u nešto novo i uzbudljivo.

Ovdje ima elemenata već spomenutih folka, pop, rocka i grungea, a isto tako nailazimo na shoegaze, eksperimentalnu i ambijentalnu glazbu, dozu elektronike i tko zna sve čega još… Toliko je tog različitog ovdje, a opet je sve složeno bez ikakve greške i bez pretjerivanja. Mnogi u šarenoj slici svojeg zvuka zaboravljaju na same pjesme, dok Wolf Alice u prvom redu misli upravo na njih i najbitnija im je njihova melodičnost i efektnost. U tome na cijelom albumu nisu promašili niti moment, pa me uopće ne bi čudilo da na kraju godine ovaj album zauzme mnoge visoke pozicije. Znam da će ovakva kreativnost kod mene biti sigurno nagrađena…