Art Brut
Art Brut Top of the Pops
Datum izdanja: 16.04.2013.
Izdavač: The End Records
Žanr: Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kada pričamo o milenijskom indie rocku na Otoku, vjerojatno će se svi prvo sjetiti najeminentnijih i najpoznatijih bendova poput The Libertines, Franza Ferdinanda ili Arctic Monkeys koji su svaki na svoj način obilježili prvu dekadu novog stoljeća.
Onaj tko ipak otočki indie rock nije pratio tek površno, sigurno će se sjetiti dva benda koji su mogli postati veliki, ali to jednostavno nisu htjeli, a baš u približno isto vrijeme su i izdali best of kompilacije: to su Art Brut i The Cribs. Nedavno sam već dosta pričao o The Cribsima, pa je vrijeme da nešto više približimo i Art Brut.
Art Brut je ekipa okupljena oko vrlo karizmatičnog Eddieja Argosa, filozofa, glazbenika, pjesnika i što sve ne. Njegova ideologija je da kroz satiru ispriča jednostavne teme, poput izgubljene ljubavi, uzvraćene ljubavi, neposlušnosti ‘malog gazde’… Općenito, tekstovi su pretežito o ljubavi i seksu, uz česta uplitanja i drugih tema.
Znači, “Art Brut Top of the Pops” klasična je kompilacija s najvećim hitovima benda koja je došla nakon četiri studijska albuma. Istini za volju, preslušavajući album jasno se vidi da su uvodne pjesme nešto britkije i pitkije od druge polovice albuma, pa možemo zaključiti da malo posustaju, ali dvije nove pjesme (“Arizona Bay” i “We Make Pop Music“) ipak dokazuju suprotno jer u njima zvuče kao u najboljim danima.
Prilikom svake kompilacije drukerski bi se moglo pričati zašto neka pjesma jest gore, a druga nije, pa tako možemo i za ovo izdanje reći da iako je čak pet pjesama s prvijenca, ipak ostaje dojam da je možda trebala biti još pokoja, ponajprije odlična “Rusted Guns Of Milan”. Bilo kako bilo, najbitnije pjesme su tu, a najviše bih istaknuo možda i najbolju pjesmu o izgubljenoj ljubavi “Emily Kane” koja je toliko šarmantna i ljepljiva da ju je teško preslušati samo jednom (posebno je simpatičan dio kad priča koliko godina, mjeseci, tjedana, dana, sati, minuta i sekunda ju nije vidio).
“It’s A Bit Complicated” također je bio fenomenalan album i pružio je nekoliko vrlo pamtljivih pjesama, a kao i preostali albumi, ravnopravno je dobio četiri skladbe za prezentiranje. “Art Brut vs Satan” bio je nešto slabiji album, dok su se u formu vratili posljednjim albumom “Brilliant! Tragic!”.
“Art Brut Top of the Pops” kompilacija je koja pokazuje da ‘nulte’ i nisu bile toliko dosadne kao što ih mnogi prezentiraju samo je trebalo malo dublje zagrebati u odnosu na ono što nam pružaju mediji. Nažalost, i danas je takva situacija, pa neki albumi uopće ne dospiju do slušatelja, ali sve prednosti Interneta omogućuju da svatko sluša ono što želi, makar bilo izdano i u DIY.
Vratimo se ipak na glavnu temu i Art Brut jer to zaslužuju presjekom karijere na “Art Brut Top of the Pops”. Niz hitova i sakupljeni mnogi rariteti na drugom disku melem su za uši i obavezno štivo za svakog ‘indiejanera’, a ako ćemo imati sreće (i ako će promotori imati sluha), možda ćemo ih vidjeti ponovno, samo se nadam da tada neće biti u podne.