Novo poimanje klasične glazbe

    3736

    Maksim Mrvica

    The Piano Player

    Datum izdanja: 30.08.2003.

    Izdavač: EMI Classics / Dallas Records

    Žanr: Klasika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Flight Of The Bumblebee
    2. Griegs Piano Concerto
    3. Exodus
    4. Claudine
    5. Wonder Land
    6. Handel’s Sarabande
    7. Rhapsody On A Theme By Paganini
    8. Hana’s Eyes
    9. Revolutionsary Etude By Chopin
    10. Croatian Rhapsody
    11. Dance Of The Baroness

    Za laika kome na spominjanje klasične glazbe na pamet kao i svakome drugome padaju Mozart, Beethoven, Chopin, Verdi, i kome klasika predstavlja nešto totalno komplicirano i pretjerano graciozno, na šta gledam sa velikim strahopoštovanjem, jer svi ovi koje sam nabrojao smatraju se genijima, ne samo svog vremena. Iskreno nikad se nisam upuštao velika filozofiranja o klasičnoj glazbi, i nisam je pokušavao, niti želio shvatiti, samo sam ponekad želio uživati u njoj.

    Iz ovih gore navednih razloga slušanje, a i recenziranje “The Piano Player” mi je predstavljalo nekakav izazov i svojevrsnu ‘avanturu’, jer eto ‘zapalome’ da i ja nešto kažem o klasičnoj glazbi, ali svoga vremena.

    Šibenčanin Maksim Mrvica, napretek je osvojio Aziju, a Europa i ostatak svijeta ne kasne baš previše za azijcima. Iako se u Hrvatskoj znalo za njega, kao mladog nadarenog pijanistu, koji bi jednog dana mogao postati virtuoz, mi Hrvati ‘ko Hrvati nismo previše marili kad bi stizale nekakve vijesti o Maksimovom uspjehu, ali njegova ustrajalost u nakani da se dokaže kao pijanist ipak je urodila plodom.

    Muziku podržava

    Istina da bi se proslavio i postao ‘mainstream’ nije mogao samo svirati klavir i poznate nam klasične melodije, već je morao i nešto ‘kemije’ staviti uz to, naravno da se odlučio za elektronsku glazbu, jer ona nekako najviše paše uz to, a priznat ćete od rock buke ne bi do izražaja moglo doći njegovo fenomenalno sviračko upravljanje klavirom. I eto tako se rodio novi pijanistički virtuoz.

    Velike zasluge u svemu tome pripadaju i Tonči Huljiću, koji ga je na neki način otkrio i uputio na pravi put, a i potpisuje neke skladbe s albuma. Vjerojatno većina kao i ja Huljića povezuje odmah sa Magazinom, ali koliki mi ne voljeli njegove zabavnjake, čovjeku se ne može osporiti njegov talent i lucidonst koju ima prema glazbi i otkrivanju talenata.

    Odlično sviranje klavira, ubačeni trendovska elektro muzika, za cure ‘jebozovan’ stav, mediteransko držanje, ekstravagantno oblačenje, atipično ime, a još i za vas stoji EMI, nisu mogli ne uroditi plodom. Već prvim singlom “The Flight Of The Bumble-Bee“, odmah je privukao pažnju i zaintregirao masu za svoj uradak, koja je ostala oduševljena albumom.

    Koliko skeptični bili prema ovome albumu i djelu Maksim Mrvice, toliko ćete se ugodno iznenaditi kad poslušate “The Piano Player”. Iako nije neko vrhunskog izdanje ipak predstavlja nov način poimanja za nas laike klasične glazbe, a i automatski vam rađa želju za naknadnim utvrđivanjem gradiva sa prospavanih sati glazbenog.

    Muziku podržava