Novi, eksperimentalniji Coldplay!?

    2107

    Guillemots

    Through The Windowpane

    Datum izdanja: 10.06.2006.

    Izdavač: Polydor / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Little Bear
    2. Made Up Lovesong #43
    3. Trains To Brazil
    4. Redwings
    5. Come Away With Me
    6. Through The Windowpane
    7. If The World Ends
    8. We’re Here
    9. Blue Would Still Be Blue
    10. Annie, Let’s Not Wait
    11. And If All…
    12. Sao Paulo

    Guillemots su sa svojim debijem “Through The Windowpane” bili nominirani za Mercury Music Prize prošle godine koju su dobili Arctic Monkeysi. Nije bilo ni za očekivati da bilo tko drugi dobije tu nagradu jer se jednostavno digla velika buka i prašina (da ne kažem reklama) oko Arcticsa.

    Sama nominacija za Guillemots je značila puno jer ih je uzdigla iz mnoštva debitanata, a i ukazuje da su načinili nešto posebno i neuobičajeno na svom prvijencu.

    Ovaj multinacionalan londonski bend osnovao je Fyfe Dangerfield 2004. godine, a osim njega, sačinjavaju ga MC Lord Magrão na gitari, Aristazabal Hawkes na basu i Greig Stewart na udaraljkama.

    Fyfe Dangerfield je gazda u bendu, pjeva, svira gitaru i klavijature… Njihov zanimljivi zvuk nije mogao proći nezapaženo pa su ih već mnogi pozvali kao predgrupu za koncerte (Snow Patrol, Scissor Sisters…).

    Muziku podržava

    Teško bi bilo opisati zvuk benda jednom riječju jer je dosta kompleksan, ponegdje je minimalističan, klaustrofobičan, shizofreničan, turoban, a u drugom trenutku se razvije u predivne melodije, življeg ritma, bogatih orkestracija i prije svega veselih i optimističnih tonova. Kada bi ih baš morao svrstavati u neku kategoriju, bila bi to avangardni indie pop-rock uz primjese brit-popa, jazza, psihodelije…

    Glas Fyfea Dangerfielda dobro se uklopio u ovu glazbenu cjelinu jer je ponekad vrlo ranjiv, a ponekad vrlo pjevan i veseo. Fyfe zna svoje glasovne mogućnosti pa ne pretjeruje u nekim vokalnim ekzibicijama nego radi pjesme u kojima se njegov stil pjevanja najbolje uklapa.

    Album započinje bogatom orkestracijom nakon koje se uklopi minimalistički klavir uz jecajući vokal u pjesmi “Little Bear“. Nakon ovakvog nešto mračnijeg početka slijede dva vrlo popična singla “Made-Up Lovesong #43” i “Trains To Brazil”.

    Made-Up Lovesong #43” dosta podjeća na rad grupe Keane, emocijalna ljubavna stvar s riječima “The best things come from nowhere, i love you, i don’t think you care.

    Trains To Brazil” je pjesma koja je već u dva navrata izdana kao singl, prvi puta kada su bili još potpuno nepoznat bend bez ikakvog snimljenog materijala, a reizdanje je stiglo u kasnu jesen prošle godine. Pjesmu nose tutnjajući bubanj i veseli tonovi te započinje sa zavijanjem Fyfea, ali se ubrzo pretvori u euforičnu pop pjesmu kakve smo rijetko mogli čuti u protekloj godini.

    Tužno-ljubavna balada o kraju svijeta “If The World Ends” ukazuje da bend dosta sluša ‘modernije’ britanske bendove jer pjesma je Radiohead-Travis ugođaja. Od laganijih pjesma, ona je najupečatljivija, a kako i ne bi kad tekst odlično prati cijelu situaciju (“If the world ends, i hope you’re here with me, i think we could laugh just enough, to not die in pain“).

    Blue Would Still Be Blue” je još jedan trenutak po kojem ću pamtiti ovaj album jer u totalnom manjku muzike (samo par tipki na klavijaturama koje se ponavljaju u nedogled) pjevač daje sve od sebe da odvede pjesmu uspješnom kraju, a to mu uspjeva u najboljoj maniri s ptičicama na samom kraju pjesme.

    Red življih i red tmurnijih pjesama donosi nam vrlo dobru cjelinu u kojoj ima nekoliko iznimnih trenutaka. Bogatsvo zvuka i produkcije uskoro bi mogli Guillemots progurati u novi Coldplay jer bend to i zaslužuje. Hrabrost koju su iskazali već na prvijencu rijetko se viđa, pa smatram da bend može ići samo uzlaznom putanjom.

    Nažalost, u godini Arctic Monkeysa Guillemots su izdali svoj prvijenac pa nije do kraja uspio proboj benda, ali sigurno će doći vrijeme i za njih, a ne samo ‘5 minuta’.

    Muziku podržava