Novi album kraljeva downtempo zvuka

Za početak vam samo mogu vam reći da sam torturu prošao da bih nabavio ovaj album! No, najgore je iza mene tako da odmah preskačem uvodno davljenje i prelazim na posao: Garza i Hilton su se vratili novim albumom – “The Cosmic Game“.

Album otvara pjesma “Marching The Hate Machines Into The Sun” na kojoj gostuju The Flaming Lips. Pjesma je smještena u chill zvuk downtempo stila kombinirajući genijalne vokale The Flaming Lipsa s laid-back downtempom i dubokim bassom. Sama pjesma ostavlja dojam kao da je napisana za kraj albuma, no njena prava namjera je da nas smiri i pripremi na nastavak albuma tako da opušteni nastavljamo svoje putovanje. Na pjesmi “Warning Shots” počinje prava zabava jer je pjesma tempom dosta brža od predhodne, a na njoj gostuju Sleepy Wonder i Gunjan. Beat u pjesmi je dosta izbreakan, a sastoji se isključivo samleova običnog bubnja no sve to zvuči prilično dobro. Što se tiče ostalih elemenata pjesme, tu se nalazi i gitara čiji reggae utjecaj nitko ne može osporiti. Također u pjesmi koriste dosta spacey samplova koji popunjavaju praznine dok vokal Sleepy Wondera na refrenu naprosto rastura čitavu pjesmu, a Gunjan mu pomaže svojim vokalom i popunjava instrumentalne djelove. Stilski pjesma se nalazi u divljem downtempo ritmu s izrazitim utjecajima reggea-duba čemu jednako pripomaže vokal Wondera kao i razni elementi u pjesmi.

Na pjesmi “Revolution Solution” Thievery Corporation su ugostili Perry Farrella i ova pjesma me svojom atmosferom ozbiljno podsjetila na remix David Brynea s “Abductions And Reconstructions” izdanja koji potpisuju Thievery Corporation. Stilski pjesma se nalazi u dub zvuku, no također možete osjetiti i utjecaj downtempa što postaje eminentno kroz beat. Ostali elementi u pjesmi definitivno pripadaju dub zvuku, a pogotovo bass line i razni sampleovi koje koriste u pjesmi. Naslovna pjesma albuma “The Cosmic Game” nas vodi u čisti dub zvuk i demonstrira nam kako dobro T.C. leže takvi ritmovi. Razvijajući dub beat koji se sastoji od rola i nekoliko činela, čovjek bi zaključio da se ovdje nema što posebno čuti. No, prava snaga pjesme leži u bass lineu koji je odlično napravljen, kao i atmosferičnim sampleovima koje koriste zasebno, ali i kao dopunu echo-efektu na bass lineu. Ono što me posebno iznenadilo je činjenica da pjesma traje dosta kratko, jer ipak je to naslovna pjesma albuma, no Thievery su uspjeli polučiti uspjeh i ovdje.

Definitivni pomak prema drukčijim stilovima T.C. počinju pjesmom “Satyam Shivam Sundaram” na kojoj ponovo ugoščuju genijalnu Gunjan. Iako beat zasnivaju na downtempo stilu, Gunjan i sitar rade dovoljno da bi pjesmu odmakli od šablone downtempa. Pjesma je dinamički dosta mirna, kao i “The Cosmic Game” tako da je preporučljiva za chillanje uz šalicu omiljene kave. U principu, pjesma je obrada bhajana hinduističkom bogu Shivi i samim time je dobila na atmosferi, no Garza i Hilton u sve spomenute elemente ubacuju i atmosferične sampleove koji pune moguće praznine u pjesmi tako da zvuči dosta ispunjeno. Na sljedećoj pjesmi, “Amerimacka” ponovo svjedočimo gostovanju Notcha, vokala s njihovog hita “Richest Man In Babylon”. Pjesma nas ponovo vodi u svijet dub-reggae zvuka s njegovim gitarama i odličnim produkcijskim tehniciranjem tako da smo s ovom pjesmom dobili odličan duboki bass line, masovno korištenje echo efekta koji nije zaobišao ni rogove prisutne u pjesmi kao i mnoštvo dub sampleova koji samo dodaju na snazi. Beat u pjesmi je ravan, tako da se sastoji od jedne činele koja udara u laganom ritmu dok čitava pjesma leži na bass lineu i sampleovima te efektima i naravno Notchu, koji je i ovoga puta odlično odradio svoj posao. No ono što bi nekima moglo zasmetati je činjenica da je pjesma dosta spora (pogotovo onima koji Notcha znaju isključivo kroz pjesmu “Richest Man In Babylon”), no to ne treba niti spominjati jer svatko tko dovoljno poznaje dub zvuk to bi trebao znati.

Pjesma “Ambicion Eterna” na kojoj gostuje Verna Varlea nas laganim bossa vokalom i minimalnim beatom vodi kroz samu kompoziciju. Pjesma se sastoji od Vernovog vokala i laganog zvuka akustične gitare, kao i laganog bubnjanja koje stvara mirni i atmosferični utisak u pjesmi. Mirnoća ove pjesme nas priprema na sljedeću skladbu “Pela Janela”, na kojoj gostuje Gigi Rezende. Pjesma me zaintrigirala svojim chill samba stilom u kojem je snimljena. Naime, čitava pjesma kao da je provučena kroz efekte (uključujući i vokal) tako da sam prilikom slušanja imao dojam kao da pjesma dolazi iz nekakve daljine, a ne iz zvučnika koji mi se nalazi ‘metar’ od glave. Beat u pjesmi je također orijentiran prema samba zvuku tako da si vjerojatno možete zamisliti te silne perkusije koje zajedno rade na ritmu ove pjesme, no kao i vokal, beat je očigledno provučen kroz efekt tako da ostavlja taj već spomenuti chilly utisak. Bass line u pjesmi je izgleda jedini instrument koji nije modificiran te svira u svom originalnom obliku i popunjava pjesmu na idealan način. Uza sve ovo Thievery koriste dosta atmosferičnih sampleova provučenih kroz echo efekt koji samo dodaju već spomenutom chilly utisku pjesme.

Sljedeća pjesma “Sol Tapado” ujedno i najavni singla za album nastavlja sa započetim ‘latin’ zvukom. Također je dosta ležerna, no ovoga puta masovno korištenje echo efekta izostaje i dobivamo pjesmu u kojoj zbog tempa nije potrebno dodavanje echo efekta da bi dobila na chill atmosferi. Pjesmu otvara zvuk gitare i brazilskih bubnjeva, koji uostalom i čine kralježnicu čitave pjesme. Ubrzo se čitavoj dosad predstavljenoj melodiji pridružuju bass line i gostujući vokal Patricka de Santosa koji laganim pjevanjem doprinosi atmosferi pjesme. Beat u pjesmi sada se već sastoji od brazilskih bubnjeva u pozadini i downtempo beata i odlično se spaja s ostalim elementima pjesme.

Pjesma koja ugoščuje vjerojatno najpoznatijeg gosta na albumu, Davida Brynea, nalazi se pod radnim imenom “The Heart’s A Lonely Hunter“. Odlučnim samba/bossa ritmom Garza i Hilton grade čitavu pjesmu oko istaknutog vokala gospona Bryna, koji je osmislio odličan refren za pjesmu. Interesantan je spoj koji su T.C. napravili na ovoj pjesmi spajanjem ovog unikatnog vokala i njihove samba/bossa fuzije, pogotovo zbog preciznosti kojom Bryne prati ritam koji mu zadaju ‘domaćini’. Pjesma je dosta brza tempom i već je našla svoje mjesto na playlistama nekih inozemnih DJ-eva kao i kod nekih domaćih.

“Holographic Universe” je jedna od rijetkih pjesama na albumu na kojoj se ne pojavljuju ikakvi gosti. Ovdja dolazi do izražaja eklektičnost Thievery Corporationa kada su u pitanju instrumentalne skladbe. Gradeći pjesmu kroz više različitih stilova, ponovo su nam uspjeli pokazati koliko su dobri u produciranju instrumentala i spajanju ne spojivog. Beat je izrazito inspiriran latin zvukom što zaključujem po šarenilu udaraljki, dok bass i većina sampleova naginje ka downtempo i dub zvuku, a u pjesmi se pojavljuje i tihi sample vokala koji naginje istočnjaćkom stilu pjevanja koji njeguje Gunjan. Tempo je dosta snažan i brz, ali je čitava atmosfera koju ostavlja pjesma dosta ležerna i opuštena, ali ne i nezanimljiva.

Uzimajući ime (a očito i inspiraciju) “Doors Of Perception” od istoimene glasovite knjige Aldousa Huxleya, Thievery stvaraju izrazito atmosferičnu pjesmu. Naime, pjesma počinje bass-lineom i laganim udaraljkama (najvjerojatnije zvečkama) i ubrzo joj se pridružuje zvuk kongi te sitar. Dodavajući na ovo sve razne sampleove, Garza i Hilton iznenada smiruju cijelu pjesmu i vode je kroz svojevrsnu dizalicu kroz koju nas upoznavaju sa svim sampleovima i efektima koje koriste i odjednom ubacuju potpuno divlji beat čija se snaga donekle može mjeriti i s drum’n’bassom. Vokal Gunjan u ovoj pjesmi se pojavljuje u segmentima, kao da je sampleiran i isječen pa ponovo pušten kao sample. No, ovo sve ubrzo završava i vodi nas do još jedne dub pjesme na kojoj gostuje Sister Pat i koja se nalazi pod imenom “Wires And Watchtowers”. Vokal Sister Pat mi možda najbolje ‘sjeo’ od svih prisutnih na albumu, dok beat se začuđujuće drži dub šablone i ne odmiće od nje. Čitava pjesma je dosta samplirana i tehnički i produkcijski dovedena do savršenstva, a dečki nisu ni previše štedjeli na echo efektu da bi čitava pjesma zvučala što dublje i snažnije. Tempom pjesma spada među sporije na albumu, ali time nikako ne gubi na zanimljivosti, već nas štoviše odmara i priprema za možda najveće iznenađenje na albumu.

“The Supreme Illusion” nam ponovo donosi gostovanje Gunjan, no ovoga puta uz očekivane istočnjačke sampleove i zvuk sitra, Thieveryevci pjesmu otvaraju i sa snažnim beatom. Gunjanin vokal kao i čitav beat se na početku albuma nalazi pod očitim utjecajem echo efekta kao i ‘low pass’ filtera koji odvodi pjesmu u svojevrsnu dizalicu i iz čega se rađa novi, ali također istočnjački inspiriran ritam. Ovoga puta ritam nije toliko snažan kao prvi, ali je zato dosta kompleksniji i sastoji se od klasičnog seta bubnjeva kojeg prate i dopunjavaju različiti sampleovi i efekti. Gunjan nastavlja sa svojim atmosferičnim koralnim pjevanjem kroz ostatak pjesme dodavajući tako na atmosferičnosti same pjesme. U predzadnjoj pjesmi “The Time We Lost Our Way” koriste akustičnu gitaru koja stvara dosta ležernu atmosferu, kao i puhačke instrumente koji popunjavaju refren. Pjesma se bazira na laganom downtempo beatu sa kojim je i otvoren album i zajedno s vokalom Loulou nas lagano vodi ka završnoj pjesmi albuma “A Gentle Dissolve“, koja je definitivno pravi izbor za zatvaranje albuma jer svojim laganim beatom koji se temelji na činelama, trubama koje dosta tužno odzvanjaju kroz pjesmu, echo efektom na raznim sampleovima, gitarom i dubokim bass lineom nas ponovo umiruje kao što je to učinila na otvarajuća pjesma.

Thievery Corporation su po meni izdali najatmosferičnije izdanje dosad, što ne znaći nužno da su u toj atmosferičnosti i pretjerali. Držeći se svoje stare šablone koja uključuje latin/downtempo/dub/reggae fuzije ponovo su uspjeli napraviti dobar album. Sami album je, kao što ste mogli pročitat dosta sampliran i dosta tu ima korištenja echo efekta (i sam sam sebi dosadio s tim efektom) što je dovelo do krajnjeg produkta. Iako kritike kritičara variraju odličan do dovoljan, čemu je vjerojatno razlog inzistiranje Thievery Corporationa na nastavku rada u istom duhu kao i prije ili u tome što im ovakva glazba ne odgovara. Činjenica je da sve pjesme na ovom albumu imaju svoju težinu i sve su pjesme iznimno pogodne za mixanje što će posebno oduševiti DJ-eve. Što se tiče slušateljskog dijela publike, sumnjam da će biti previše razočarani ovim albumom jer je uistinu dobar i zaslužuje vašu pažnju.