Nova vizija blues rocka

Posve zasluženo, sve veća frka se diže oko našeg benda Rolin Humes koji je pred par dana izdao svoj drugi nosač zvuka imena “Rolin Humes presents Rolin Blues”.

Mogli bi raspravljati je li ovo EP ili pravi album jer je i poput prvijenca “Rolin Humes welcomes you to the Penultimate Supper 6?/?8” izdanog prije godinu i pol na njemu samo sedam skladbi, iako minutažom debelo preko 30 minuta dostiže pravu minutažu koju neki album treba imati. Generalno, ovo je totalno nebitno jer bitno je da imamo još jedno vrlo dobro izdanje koje bi trebala čuti šira glazbena masa.Nedavno su dečki posjetili Memphis, ali nisu tamo bili na izletu, već su predstavljali Hrvatsku na International Blues Challengeu što odmah u startu govori da su Rolin Humes pravi blues bend koji crpi mnogo utjecaja iz rock i pop glazbe. To zajedno daje jednu vrlo čistu sliku benda kao moćnog oružja u prezentiranju zanimljivih melodija koje baš i nemamo priliku redovito slušati u našim eterima.Robi je frontmen benda i mnogo tog se okreće oko njega, a kad imate takvog lika za vođu, mnogo tog je lakše. Prvenstveno tu mislim na interpretaciju pjesama koje imaju malu dozu ludila što ove pjesme izdižu iz stilski sličnih pjesama. Naravno, kakav bi to bio kapetan broda kad ne bi imao i dobru ekipu oko sebe, što dokazuju dečki iz benda koji vrlo vjerno prate Robija na putu Rolin Humesa. Svi zajedno dišu jednim plućima i to se da osjetiti kroz pjesme, a vjerujem da uživo zvuče još i dojmljivije jer ne bi inače dobili hrpetinu nagrada do sada.Pjesma koja najviše podiže minutažu albuma jest posljednja “Irene” i ona je jedna od glavnih oslonaca albuma. Kroz nju se vidi sav šarm koji bend posjeduje jer iako pjesma traje nestvarnih jedanaest minuta, kroz nju su sažmani mnogi elementi koji krase bend, od nekoliko promjena ritama, zanimljive interpretacije, pa do vrlo interesantnog teksta za kojeg se vidi da je potrošeno dosta vremena jer nije tek tu da upotpuni pjesmu, već ima glavu i rep što često i ne vidimo kod bendova koji pjevaju na engleskom jeziku.

Najavni singl bila je najkraća pjesma “If I Could Be Someone Else Instead Of Me” koja kroz zaigranu melodiju (posebno je dojmljiva gotovo cirkuska glazbena podloga u refrenskom dijelu) zavađa slušatelja je najhitoidnija stvar albuma, ali i ostatak albuma pruža dovoljno da bi se slušatelja prikovalo da fokusirano sluša ovaj album.

“Rolin Humes presents Rolin Blues” je vrlo dobar naziv albuma jer ovdje Rolin Humes ne predstavlja blues već svoju viziju bluesa. Najlakše bi to mogao usporediti s još modernijom verzijom Hugha Laurieja, zaigrano i zabavno, sve u granicama standarda, ali s mnogo vica u sebi.

Zaokruženost cijelog projekta daje nam nadu da će se ovakav tip glazbe popularizirati jer kod Rolin Humesa imamo cjelovitu sliku, odlične glazbenike, vrlo dojmljive tekstove, zanimljivog frontmena koji zna iznenaditi interpretacijom…

Možda jedino nedostaje više hitoidnijih pjesama poput “If I Could Be Someone Else Instead Of Me” ili “Freedom” s prvijenca koji bi lakše poharali eter. Ali i ovako, glazbeni sladokusci će doći na svoje, a vjerujem i mnogi koji će slučajno naići na Rolin Humes.