Nova muzika iz Đakova za Europu

Ako imaš hrabrosti i malo sreće, inozemna karijera nije toliko daleka koliko misle mnogi naši glazbenici, a jedan takav primjer su i đakovački povratnici Nova koji su izdali kompilacijski album za njemačkog diskografa Globetunes.

Nova je karijeru započela prije 15-ak godina i do 2001. izdala tri albuma, nakon kojih je uslijedilo poduže zatišje do ovogodišnjeg albuma “Hunted“. Kritika je dobro prihvaćala albume, čak su bili i nominirani za Porina, ali to je bilo vrlo teško vrijeme za pop-rockere zbog velikog utjecaja dance-glazbe u nas, pa ne čudi njihova odluka umirovljenja karijere na neko vrijeme.

“Hunted” je presjek njihove karijere prebačen na engleski jezik i kada tome dodamo činjenicu da je album izdan za njemačku kuću, jasno je da se time otvara velika mogućnost u napredovanju inozemne karijere. Sve bi to brzo palo u vodu da je album loš, ali “Hunted” je sve drugo osim loš.

Albumu možemo nadodati nekoliko različitih epiteta kao što su zanimljiv, razonodan, intrigantan, svjež… Svemu tome je razlog što pjesme zvuče podosta moderno, većina ih je orijentirana k akustičnom jazzy-pop zvuku, a ponegdje ubace elementi elektronike, folka, soft-rocka i sličnih stvari, pa koliko god album bio sačinjen od mirnijih tema, teče kao po loju.

Uvodna pjesma “Hunted” je na tragu miješanja hrvatskog akustičkog popa koji se proširio posljednjih godina (Detour, Flyer, Florijan…) s primjesama Stingovog izričaja zbog čega je odmah jasno da je ovaj album namijenjen nešto zrelijoj publici koja ne sluša samo ono što im se na radiju ili televiziji ponudi.

“Broken Hands” je jedna od rijetkih vrlo živahnih pjesama, a donosi jednu karakterističnu claptonovsku gitarsku liniju koja nosi cijelu pjesmu, “I Believe” je dramaturški vrlo mračna, “One Step” je gotovo čisto uronjena u trip-hop, “The Ride” nosi odlično uklopljena usna harmonika, dok instrumentalna minijatura “Instead of Silence” zatvara prvu polovicu albuma.

Druga polovica albuma donosi manje iznenađenja, ali i dalje drži visok ritam s nizom prekrasnih presama koje bi se najlakše mogle svesti pod opis poluakustične laganice, čime su samo potvrdili jačinu i širinu svojeg glazbenog opusa.

Da nisam u pripremi za recenziju ovog albuma pročitao da su Nova Hrvati, na prvu bih rekao da su Ameri jer imaju mnogo sličnosti s tamošnjom scenom kada se izbace pop i rijetki elektro dodaci, ponajprije u slaganju melodija i produkciji. U ovom primjeru, to je svakako vrlina jer na Novin art pop-rock zvuk zvuči kao dodatna nadogradnja koja bi im mogla pomoći u daljnjem razvoju karijere.

Nova je prerasla hrvatske granice i to tako da je malotko uopće čuo za njih posljednjih godina, domogli su se inozemnog izdavača i kreću put u nepoznato u nadi da će ih njemačka i europska publika prepoznati kao što su prije nekoliko godina prepoznali i The Bambi Molesterse. Za razliku od Molestersa, Nova ipak nema tu snagu i specifičnost u zvuku pa sam malo skeptičan u svezi toga, iako imaju niz vrlo dobrih pjesama koje bi ih mogle izdići.