Nova kompilacija starog benda

Uobičajena praksa svakodnevnog djelovanja mnogih glazbenih sastava izdavanje je kompilacija. Na kompiliranje svoje glazbene ostavštine već za vrijeme svoje glazbene karijere odlučili su se mnogi, bezrazložno izdajući brojna izdanja istih.

Iznimka nije ni Daleka obala, sastav koji je još 1998., za vrijeme svog aktivnog djelovanja, izdao kompilaciju “Od mora do mora”. Ovih dana, sedam godina nakon prestanka rada, izlazi njihova ‘nova’ kompilacija – “The Ultimate Collection“. No koliko ustvari kompilacija može biti nova?

Sastavljanje kompilacije određenog sastava uvijek je bilo kvalitativno diskutabilno, i podložno subjektivnoj procjeni samog (samih) kompilatora. Naime, sposobnost da se na dva diska spremi ono najbolje od jedanaestogodišnje studijske djelatnosti spomenutog sastava u startu je podložno kritici različitih ukusa.

Koliko god ovaj sastav bio nositelj jednostavnih, zabavnih melodija, s ne previše slojevitim i maksimalno simplificiranim tekstovima, njihovo kompiliranje je ipak veoma složeno. Izdavač Croatia Records pritom se vodio načelom kvantiteta, maksimalno popunivši kapacitet dva diska sa čak 46 pjesme.

Zbog njihova prosječnog veoma kratkog trajanja, to nije bilo previše teško. Tako se na ovoj kolekciji nalaze mnoge pjesme, od njihova prvog studijskog albuma “Daleka obala”(1990.) pa do zadnjeg “1999-2000” (1999.).

Prvijenac “Daleka obala” je na ovoj kompilaciji zastupljen u cijelosti, pokrivajući svih deset originalnih pjesama. Ipak, to nije slučaj s ostalim studijskim uracima, prvenstveno s albumima “Mrlje” (1993.) i “Morski pas” (1994.).

“Mrlje” se često ističu i kao njihov najbolji studijski album, i iako nastao u vihoru ratnih razaranja, demonstrira zavidnu usviranost sastava. S njega su zato nepravedno izostavljene izvrsne “Lažne žene” i “Otišla je moja draga”, kao i ratom inspirirana “Oni nas gađaju”.

S druge strane, na albumu “Morski pas” nalazi se jedna od najzrelijih i suptilnijih pjesama (“Gordana”), koja je također izostavljena. Oba dva albuma imala su svojstvenu strukturu koja je obilježavala identitet sastava, kao i njihov napredak kroz vrijeme, sve ono što je na ovom novom uratku izostavljeno.

Utjecaj na Marijana Bana i više je nego očit. Kao njihov vokalist i pisac većinskog dijela tekstova, Ban je bio je pod ogromnim utjecajem pokojnog Tome Bebića. Taj genijalni kantautor u svojoj ličnosti i radu bio je utjelovljenje posljednjih boema, kao i autor ingenioznih stihova o Dalmaciji, ljubavi, siromaštvu, odrastanju, pa čak i globalizaciji.

Sam Ban nikad nije uspio zaroniti do slojevitih dubina Bebićeve poezije, ali oslanjanjem na njegovu ostavštinu uspio je ipak stvoriti vlastiti stil, obilježen narativnim pripovijedanjem, minimalnim vokalnim krivudanjem i dubokim baritonskim glasom.

Utjecaji na ostatak sastava, zaduženog za zvučnu kulisu, također su i više nego očiti. Tu su Grateful Dead i The Rolling Stonesi odigrali važnu ulogu, ali ipak većinska zasluga zašto je Daleka obala zvučala kako je zvučala, pripada glazbeniku iz Toronta, legendarnom Neil Youngu.

Gitaristički i glazbeni stil ‘djeda grungea’ bio je u toj mjeri uzor ovim splitskim glazbenicima da su čak obradili i njegovu klasičnu kompoziciju “Like a Hurricane”, na svom albumu “Mrlje”, pod nazivom “Na rubu sna”, koja je ovdje također izostavljena. No, kao što je to bio slučaj kod Bana, ni ostatak sastava, od Vuškovića do Hrepića, nije uspijevao postići Youngov posebni zvuk, ali su zato dizajnirali vlastiti, obilježen jednostavnim gitarističkim solodionicama i ritmičnim melodijama.

Najlošiji segment ovog izdanja zasigurno je dizajn CD-omota. Osmišljen je neinovativno i bezukusno, na naslovnicu naguravši članove sastava u tri različite poze i prekrivši ih ružičastim tonalitetom. Pjesme su pak razbacane, bez kronološkog ili bilo kakvog drugog reda.

Kompilacija, koja istina sadržava mnoge bezvremenske pjesme ugasle grupe, odaje dojam brzopletosti prilikom dizajniranja, kompiliranja i izdanja, koje ova grupa, mnogima u sjećanju po veoma zabavnim nastupima, ipak nije zaslužila.