Nova glazbena pustolovina Udjbinca potvrđuje vrijednosti

    2729

    Luka Udjbinac

    Goin' My Way...

    Datum izdanja: 07.11.2005.

    Izdavač: Capo Media Music

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Goin’ My Way…
    2. Bu
    3. Afrozill
    4. But, Never Enough
    5. Happy Thoughts
    6. Constant Changes
    7. Fingerprints
    8. Biabia

    Nakon nešto više od godine dana mladi jazzist Luka Udjbinac objavljuje svoj drugi studijski album “Goin’ My Way..“, kojim se žanrovski udaljava od klasičnog jazz izražaja prema zvukovima i ritmovima brazilske i afričke glazbe koji je naglasio korištenjem klasičnog afričkog instrumenta Kalimbua.

    Ideja o novom albumu javila se preko ljeta, te ga je upravo zbog eksperimentiranja sa brazilskim i afričkim korijenima žanrovski najlakše svrstati u World Music. Činjenica da je album nastajao u doba ljetnih mjeseci kad je sve oko nas ležerno i opušteno upravo i takva atmosfera vlada cijelim albumom.

    Na ovom je albumu kao i na njegovom prethodniku – “Now & Beyond” skupljen velik broj suradnika koji si u svaki u svom segmentu odradili odličan posao. Osim Luke koji je bezprijekorno odradio sve svoje gitarističke dionice, cjelokupnom dojmu su pridonijeli i pijanist Hrvoje Galer, Saša Nestorović – tenor i sopran saksofon, bubnjar Dalibor Marinković Dado, sjajan trubač Tomica Rukljić, basist Goran Delač, perkusionist Mladen Ilić, Dušan Maksimovski na tradicionalnom afričkom instrumentu Kalimbi, te šećer na kraju jedini ženski član benda vokalistica Darija Hodnik.

    Album se sastoji od osam kompozicija, a otvara ga naslovna stvar albuma “Goin’ My Way..” čiju instrumentalnu interpretaciju poput dodatnog instumenta upotpunjuje ženski glas Darije Hodnik. Osim u naslovnoj skladbi Dariji je dodijeljena ista uloga na još dva uratka slijedećoj skladbi naziva “Bu” i predposljednjoj skaldbi “Fingerprints“, obogaćenoj sjajnim saksofonističkim dionicama Saše Nestorovića.

    Muziku podržava

    Afrozill” samim nazivom upućuje na afričke korijena, ali istodobno iznenađuje ubacivanjem različitih varijacija na temu koje svakako privlače slušačevu pažnju. Slijedi smirenija chilloutovska stvar “But, Never Enough” koja smiruje album, ali zato drugu polovicu albuma otvara skladba “Happy Thoughts” koja svojim brazilskim ritmom neizostavno poziva na ples.

    Album zatvara osma stvar naziva “Blabla” kojoj se uz nama tradicionalne instrumente pridružuje tradicionalni afrički instrument Kalimbua koji zadnjoj skladbi daje poseban štih daleke Afrike u suvremenoj interpretaciji. I na ovom albumu kao i na debitantskom Luka Udjbinac autor je i aranžer svih osam skladbi, dok mu se kao inženjer zvuka i producent ovaj put pridružuje Kadri Bassic.

    Želja svakog mladog umjetnika je približiti svoju glazbu što širem krugu ljudi jer upravo je publika i njeno razumijevanje glazbe glavni motiv glazbenika da stvaraju dalje istražujući vlastite glazbene putove i darujći tim činom svojoj publici svaki puta novo glazbeno putovanje. Oni koju su Luku i njegov glazbeni senzibilitet već otkrili vjerojatno znaju o čemu pričam, a oni koji ga još ne poznaju imaju prilike krenuti od ovog albuma pa ako im se ovakva glazbena priča svidi mogu pokušati doživjeti nešto slično i s njegovim debitantskim albumom.

    Muziku podržava