Nova britanska nada

Jamie T novi je posterboy britanske glazbene scene, dvadesetjednogodišnji kantautor koji je u rekordno kratkom vremenu pobrao hvalospjeve kritike i zaradio usporedbe s Bob Dylanom, Mike Skinnerom (The Streets) i Arctic Monkeys (koji iza sebe imaju samo jedan album i tek se trebaju dokazati, pa i sama usporedba nekako gubi na težini).

Tipično otočansko traženje glazbenog mesije koji će njihov glas prevesti preko velike bare nije zaobišao ni manje talentirane glazbenike i bendove, pa zašto bi stvar bila drugačija s Jamiem.

“Panic Prevention” njegov je prvijenac za Virgin Records, no to nije njegov prvi studijski uradak pošto je prije godinu dana za vlastiti Pacemaker Records izdao EP “Betty And The Selfish Sons”.

Suštinski, njegov se rad ne razlikuje mnogo od velike većine konkurenata, te kao tekstopisac zasigurno ne bi izazvao toliko zanimanje, no cjelokupni paket je puno privlačniji i izrazito radiofoničan.

Najavni singl “If You Got Money” dotiče mnoge teme izrazito bliske adolescentima, s posebnim naglaskom na ljubavi, novcu i njihovoj međusobnoj povezanosti, a cijela je priča upakirana u šarmantnu rock/ska/punk poskočicu. Drugi singl “Calm Down Dearest” laganica je ljubavne tematike koja iz downtempo kvazi hip-hop stila (Jamie više izgovara nego pjeva stihove) na pripjevu prelazi u mnogo klasičniju brit-pop pjesmu a la Pulp ili Coldplay.

Kroz cijeli album provlače se i isprepliću najrazličitiji žanrovi, i to iznenađujuće uspješno, pa se doima da je prijeaz od blues/rock/punk stvari “Brand New Bass Guitar” i “Back In The Game” izvedene uz solo gitaru do sampleovima i efektima bogatih “Sheila” i “So Lonely Was The Ballad” potpuno prirodan.

Na “Ike And Tina” relativno klasičnu modern rock pjesmu začinjuje atipičnim sintetičkim beatom koji diže cjelokupni dojam i služi kao malen ali sasvim dovoljan odmak od konkurencije, a “Pacemaker” nije teško zamisliti kao nešto što bi Mick Jones i Joe Strummer napisli da su se rodili trideset godina kasnije.

Album zatvara “Alicia Quays“, adolescentska je ska žalopojka koja odlično odražava atmosferu cijelog materijala, kako žanrovsku raznovrsnost tako i tematiku koja, iako bliža mlađoj populaciji daleko da je nezanimljiva i ostalima, a pažljivim slušanjem u jednom trenutku možete čuti i parafrazu na “Streets Of Love” The Rolling Stonesa, što nije jedini takav primjer na albumu.

“Panic Prevention” hvalevrijedan je ‘projekt’, pogotovo ako uzmemo u obzir kako je potpuno samostalno djelo jednog vrlo mladog glazbenika. Svjež i originalan zvuk prljavog, gotovo demo zvuka velikog hit potencijala daje britancima za pravo da se još jednom ponadaju kako su napokon dobili pravu svjetsku megazvijezdu koja će pokoriti svijet.

Naravno, dojam je da je definitivno prerano za takve tvrdnje, jer Jamie tek treba potvrditi svoj talent na albumima koje će, toplo se nadam, izdati u budućnosti. Jednu je činjenicu, doduše, nemoguće pobiti: “Panic Prevention” izvanredan je početak vrlo obećavajuće karijere.