Nova akcija poznatog jazz klana

U povijesti jazza nalazimo na primjere poznatih obitelji kao što su očevi i sinovi, primjerice Duke i Mercer Ellington, Jackie i Rene McLean, Gil i Miles Evans, Thelonious i T.S. Monk, Von i Chico Freeman, ili braća poput Hanka, Thada i Elvina Jonesa, Michaela i Randya Breckera, Jimmya, Percya i Alberta “Tootiea” Heatha, Jeffa i Johna Claytona, Philipa i Winarda Harpera…

U današnjem jazzu najbrojnija je, ali i najutjecajnija obitelj Marsalis: otac, pijanist Ellis te braća: trubač Wynton, sopran i tenor saksofonist Branford, trombonist Delfeayo i bubnjar i vibrafonist Jason. Neki od njih su, osim kao instrumentalisti, poznati i po drugim aktivnostima vezanim uz jazz glazbu. Ellis je glazbeni pedagog, Wynton promotor i organizator, Branford vlasnik diskografske tvrtke, a Delfeayo producent.

Shodno svojem ugledu obitelj Marsalis preuzima i odgovornost prema jazz zajednici. Primjerice Wynton, dobitnik devet Grammya koji je jednako uspješan u jazzu i klasici, autor je nagrađivanih jazz programa na televiziji i radiju, napisao je pet knjiga i utemeljitelj je i voditelj edukativnih jazz programa u Lincoln Centeru, a Ellis djeluje kao jazz pedagog u nekoliko škola: u centru za kreativne umjetnosti New Orleans, sveučilištu New Orleans i sveučilištu Xavier, a počasni je doktorat dobio od sveučilišta Tulane. Njemu u čast nova je glazbena institucija u New Orleansu, koja će pružiti bolje uvjete za razvoj i edukaciju mladih glazbenika, prozvana Ellis Marsalis Center for Music.

Sastav The Marsalis Family 15. je lipnja 2009. nastupio na Duke Ellington Jazz Festivalu, u washingtonskom centru John F. Kennedy. Snimka koncerta, koji je održan u čast Ellisa Marsalisa, objavljena je na drugom CD-u sastava. Prvi je, pod nazivom “A Jazz Celebration”, objavljen 2002., također za Marsalis Music.

Cjelokupan prihod od prodaje albuma bit će uplaćen na račun institucije Ellis Marsalis Center for Music u New Orleansu. Time su još jednom pokazali veliko srce i razumijevanje za poteškoće okružja u kojem žive i djeluju. Naime, iskazali su se i u pomoći oko obnove grada nakon što ga je poharao uragan Katrina.

Svirali su Ellis, Wynton, Branford, Delfeayo i Jason te kontrabasist Eric Revis, a kao gosti su im se pridružili bubnjar Herlin Riley i pijanist Harry Connick mlađi, poznat i kao uspješan glumac. Za ovaj koncert odabrali su posve drukčiji repertoar od onoga što su ga snimili za prethodni album – vlastite skladbe i standarde iz raznih razdoblja i podžanrova.

Već u izvedbi prve skladbe, “Donna Lee” Charliea Parkera, u kojoj Jason poduzima zviždački solo, upuštajući se i u duel s Wyntonom koji svira trubu s prigušnicom, pokazuju da se žele i znaju dobro zabaviti svirajući jazz, a publika im daje do znanja da je to upravo ono što ih oduševljava i potiče da nastave u istom duhu.

Novo iznenađenje stiglo je već u drugoj izvedbi – “Monkey Puzzle” Jamesa Blacka – u kojoj Jason ponovno ne svira bubnjeve, već vibrafon – veselo, živahno… Na albumu su dokumentirane i najave pjesama u kojima su braća, među ostalim, iskazala osobito poštovanje prema ocu.

Iskazali su se i kao skladatelji: Ellis Marsalis sa skladbom “After” i “Syndrome“, a Jason s “At The House, In Da Pocket“. Poznatu “Sweet Georgia Brown” odsvirali su Ellis i Harry Connick mlađi (koji diskografsku karijeru ostvaruje za Marsalis Music) u duu – dva glasovira – nakon čega niti Conick nije propustio prigodu nahvaliti Marsalise, posebice mamu, ali i prijateljstvo s njihovim sinovima, da bi im se u nastavku pridružio cijeli bend u izvedbi Monkove skladbe “Teo“. Niti tu nije bio kraj iznenađenjima. Naime, poseban je bio nastup petog sina/brata, fotografa i pjesnika Ellisa Marsalisa trećeg koji je pročitao svoje djelo “The Man and The Ocean”, što ga je napisao za tu prigodu i posvetio ocu.

Finale koncerta pripalo je posveti New Orleansu i tradiciji jazz glazbe. Njihova izvedba traditionala “The 2nd Line” izazvala je buru oduševljenja, skandiranje poput onog na nogometnim utakmicama. Bio je to posve primjeren završetak ovog obiteljskog druženja humanitarnog karaktera, no prije svega glazbenog doživljaja koji je nazočnim glazbenicima i slušateljima pružio veliku radost.

(Preuzeto iz Novog lista od 27. veljače 2011.)