Eminem
Relapse: Refill
Datum izdanja: 18.12.2009.
Izdavač: Aftermath / Universal Music
Žanr: Hip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Relapse” je šesti studijski album nekad turbopopularnog Eminema, a svoje je reizdanje doživio prošle godine.
“Refill” je dodatak ovog albuma sa 7 bonus pjesama uključujući “Forever” (originalno soundtrack “More Than a Game”) i “Taking My Ball“, dok ostatak prije bio nigdje objavljivan. Eminem je
ovim potezom htio svojim fanovima priuštiti još više bogatog materijala
za slušanje dok iščekuju njegov novi album “Recovery”.
Dostojanstvo nije prva riječ koja mi pada na pamet kad se sjetim Eminema, no on je definitivno impresivno i dostojanstveno dao zaključak svojoj karijeri 2006. godine. Shvatio je da su stvari za njega ipak malo prebrzo išle. Jer kako se brzo uspinjao, tako je brzo i mogao zbog zasićenja propasti. I to zbog toga što je previše toga izgovorio i učinio da jednostavno ni najinspirativniji um isto ne bi mogao ponoviti.
No, njegova glazbena pauza nije imala veze s pametnom samokritičnom retrospektivom, već je bila malo svakodnevnije prirode. Barem što se tiče zvijezda. Naime, Eminem je razvio ovisnost o drogama, no barem je na kraju sreća u nesreći bila što je nakon opravka dobio priliku uzdići se kao feniks što je i učinio.
Sada koliko-toliko čist, od umornog čovjeka kako je barem zvučao na albumu “Encore”, na ovom albumu čujemo jednog preporođenog čovjeka, pogotovo na “Insane“, pjesmi u kojoj detaljno govori o zlostavljanju od strane svog očuha. Za razliku od prije, ne upire prstom toliko u druge.
S pjesmom “My Mom” vraća se staroj meti, svojoj majci. Kiksao je jedino na “Beautiful” na kojoj ga je obuzelo samosažaljenje (stihovi “I’m just so fuckin’ depressed, I just can seem to get out this slump, If I could just get over this hump, But I need something to pull me out this dump“).
Najsmješnije mi je što tu i tamo u albumu pokušava ubaciti rime indijanskim akcentom, što jednostavno loše zvuči i čega bi se trebao kloniti. Još je lošije što u nekim pjesmama pokušava skandaloznim stihovima privući pažnju, taman kad smo mislili da je to prerastao. Tako ovdje spominje i fenomen Marilyna Mansona te npr. fantaziju o ubijanju Lindsey Lohan u “Same Song and Dance“.
U “Crack a Bottle” surađuje s Dr. Dreom i 50 Centom ali ovog potonjeg mogao je slobodno izostaviti jer jednostavno ne pridonosi pjesmi nikako. Bolje mu je da se zaista i to onako kako treba odmakne od provokatorskog stava i loših suradnja jer ipak, dosad je izgradio svoje ime i ima svoju publiku koju njegova iskustva i retrospektivne rime ‘pale’ i inspiriraju.
Osim konstantnog spominjanja velike guzice Kim Kardashian, sve u svemu ovaj album je u Eminemovoj karijeri svakako korak naprijed. Produkcija je bolja, album vitalniji i skoro i nije toliko bitno što je na njemu rečeno nego kako je rečeno. A rečeno je na jedan zreliji i energičniji način svakako. Eminem će uvijek imati svoje poroke i koliko je god umarajuć s opsesijom za kontroverznošću, toliko je s time svakako nemonoton i simpatičan.