Nostalgično prisjećanje vremena partya

Sve počinje zvukom sirene. Pomalo znakovito, zar ne? Jer debi singl The Chemical Brothersa bio je više upozorenje nego obećanje onomu što nam je uslijedilo. “Song To The Siren” (koja sadrži sample Cocteau Twinsa) lansirana je davne 1993., kada su se Tom Rowlands i Ed Simons još zvali The Dust Brothers. Odredila jednostavan, ali dinamičan zvuk ovog dua – acid house uokviren hip-hop beatovima – i najavila još puno ritmova sklopljenih po ovom receptu.

Iako je acid house već odavno bio mrtav prije nego što su ‘Kemikalsi’ ušli u studio, ipak je postojao način da ga se oživi, a oni su taj nacin i otkrili. Nakon tretmana u radionici kemične braće, acid house glazba nikada više nije zvučala isto. Kada se 1997. pojavio album “Dig Your Own Hole”, The Chemical Brothers su i službeno postali jednim od fenomena devedesetih.

Ova dvostruka kompilacija sadrži njihove najveće hitove u desetogodišnjoj karijeri i označava jednu dekadu ritmova koji su zauvijek promijenili svijet elektronske glazbe. Prvi disk sadrži 13 pjesama i donosi sve najveće hitove kronološkim redom, dok drugi disk obiluje rijetkim i nikad objavljenim zvukovima koji su dobro skriveni na ukupno 11 pjesama.

“Block Rockin’ Beats” (koji je svojedobno pobrao i Grammya) još uvijek sadrži onu nevjerojatnu energiju na koju će se lijepo nastaviti i euforična snaga u pjesmi “Hey Boy, Hey Girl”, a tu je i sasvim nevjerojatno simpatična “Star Guitar” u kojoj su braća eksperimentirala sa zvukovima francuskog housea. Iako se na ova dva diska ne mogu naći “Life is Sweet” i “Alive Alone” (suradnja s tada nepoznatim Bethom Ortonom), nije čudno da su se na popisu gostiju, ipak, našli i Noel Gallagher (na “Setting Sun” i “Let Forever Be”), Jonathan Donahue iz Mercury Reva (“The Private Psychedelic Reel”) te Richard Ashcroft (“The Test”).

Kao dvije dodatne svjećice na slavljeničkoj torti, Tom Rowlands i Ed Simons su dodali dvije dosad neobjavljene stvari “Get Yourself High” i “The Golden Path“, odličnu suradnju s The Flaming Lips, čiji će vam ritam još danima odzvanjati u bubnjnicima nakon što je čujete.

Kao i svaka “best of” kompilacija, i ova računa na nostalgično prisjećanje vremena kada su ovi hitovi vodili glavnu riječ na partyima i u disko klubovima. I to je najveća mana ovog albuma, jer je dance glazba nešto što se toliko brzo mijenja i proizvodi da zvukovi koji danas dopiru iz svakog zvučnika i prijete na svim plesnim podijima, sutra će već biti uredno spremljeni na one police koje su rezervirane odlaganje glazbe za koju smo gotovo sigurni da neće tako uskoro pronaći put do naših ušiju. Pravi fanovi ‘Kemikalsa’ će, ipak, vjerojatno osigurati počasno mjesto ovom albumu u svojim kolekcijama, a i oni malo manje zagriženi teško da će se dosadivati ako se ipak odluče prepustiti čistoj kemiji.