Nostalgična swing-jazz rekonstrukcija

“Deleted Scenes From The Cutting Room Floor“, album prvijenac nizozemske jazz pjevačice umjetničkog imena Caro Emerald, odmah nakon objavljivanja u matičnoj državi s trona ljestvice najprodavanijih izdanja zbacuje “Thriller” Michaela Jacksona, a rekordnu poziciju drži 30 uzastopnih tjedana.

Usred iste maglovite noći nastupa i kostimografski obrat: klasične crno-bijele Spectator cipele, uz dim cigare i gangsterski outfit ’40-ih godina prošlog stoljeća, sa scene istiskuju zombije i crveno-crne kožne jakne. Ostalo je, naravno, povijest, mudro bi zaključili producenti albuma David Schreurs i Jan van Wieringen.

Vrijedi odmah istaći da će mnogobrojne retro zaljubljenike, unatoč dominaciji swinga i jazza, iznenaditi mnoštvo isprepletenih žanrovskih obrazaca: melodije tanga i mamba, big band orkestracija, gdjegdje ragtime sinkopa i usamljenih surf gitara, catchy popa, te miksa R&B/hip-hop. Ta bi nas mješavina mogla potaknuti i na raspravu o crossover materijalu.

Tekstualna konstrukcija albuma, s druge strane, ne proizlazi iz oglednih struja invencije i/ili elokvencije, no ipak odgovara osnovnom elementu: zabavi. Budući da kvalitetnu prevagu odnose vokalne improvizacije Caro Emerald, inače obrazovane na Konzervatoriju u Amsterdamu, te ranije spomenuti big band aranžmani obgrljeni suvremenom produkcijom, lajtmotiv stihova uvelike se svodi na: “a little less conversation a little more action“.

Obrađuje se uobičajena, čak očekivana tematika: požuda, seksualnost, ljubavni trokut, boogie groznica plesnih dvorana, zavođenje, ostvarenje snova, dim cigareta, karte i alkohol, prijevara, neuzvraćena ljubav ili kolotečina svakodnevice, no bez suvišnih klišeja, nelogičnih rima i zamornih refrena (ako zanemarimo prpošnost sljedećih stihova iz “Dr.Wanna Do“: ‘My eyes went ooh, My voice just cooed, My mind let loose‘).

Knjižica priložena CD izdanju možda nije zapanjujućeg dizajna, međutim, donosi zanimljiv detalj: stihovi pojedinačnih pjesama upotpunjeni su isječcima s odgovarajućim zapletima (primjerice, New Orleans 1951. godine), što daljnji razvoj naracije orijentira na ‘otvorene namjere’. Inspiracija se, ukratko, crpi i rekonstruira na temelju intriga iz popularnog filmsko-glazbenog imaginarija ’40-ih. i ’50-ih. godina 20. stoljeća.

Već kod prvog slušanja pažnju plijeni hitoidni niz sačinjen od skladbi “That Man“, “Riviera Life“, “Back It Up” i “A Night Like This“. Dijalog ispunjen tenzijama između vokala i instrumentalnih razrada obilježava “You Don’t Love Me“, “The Lipstick On His Collar“, te “Just One Dance” i “The Other Woman“, dok se različiti breakbeat dodaci ističu na “Absolutely Me“. Ostale tri pjesme “I Know That He’s Mine“, “Stuck” i “Dr.Wanna Do” ulaze u osrednja ostvarenja.