Nošeni valovima

Scenarij je pomalo otrcan i već viđen u dosta navrata. Naime, trojica prijatelja Joel Cadbury, Brett Shaw i Jamie McDonald sreli su se u jednoj londonskoj školi, i nakon što su međusobno otkrili svoju zaluđenost glazbom, odlučuju oformiti bend. Tako u najkraćim mogućim crtama nastaje grupa South 1998. godine. Naredne tri godine napornoga rada rezultiraju prvim plodom, debitantskim albumom “From On It”. On je, s obzirom na to da je kao prvi rad bio djelo neiskusnih muzičara, ostavio solidan dojam i ocjenjen dobrim kritikama.

Prošle 2003. godine, South su dovršili svoj drugi studijski album “With The Tides“. Ovaj put očito namjera nije bila samo krenuti stopama prvijenca i ostati zapažen, nego napraviti i nešto više, odnosno ostaviti dublji trag. Producentskog posla prihvatio se Dave Eringa (poznat po suradnji sa Manic Street Preachers, Ash, Kylie Minogue), a da li su postigli željeno, morat ćete vidjeti, zapravo ćuti sami ukoliko imate priliku nabaviti ovaj rad.

Članovi benda ističu jednu istinitu činjenicu. Puno je lakše potrošiti čitavu vječnost za pripremanje i dorađivanje prvog albuma, nego imati na raspolaganju godinu, dvije za idući projekt. Osobno mišljenja sam da bi “With The Tides” ostvario izvrsne rezultate da je kojim slučajem nastao prije kojih desetak godina, jer ovako na trenutke previše sliči na ono što rade Radiohead (ili neki drugi sastavi sličnog stila) sa laganim pop i britpop primjesama.

Album “With The Tides” nastao je za vrijeme svjetske turneje Southa u sklopu koje su posjetili Japan i u par navrata američki kontinent. Donosi nam vidljiv nerazmjer u kvaliteti. Slušajući nekoliko uvodnih stvari, dobija se dojam da se radi o jednom vrhunskom ostvarenju, jer je upravo na tom prvom djelu koncentrirana gotovo svamaštovitost i idejnost koju su South danas kadra predočiti na uvid.

Singlovi “Loosen Your Hold” i “Colours In Waves”, te početna “Motiveless Crime” ipak odskaču od ostalih stvari koje se ovdje nalaze. Da su sve na na ovome nivou, danas bi, siguran sam,o ovome bendu pričali u superlativima. Nažalost, drugi dio albuma nije na razini nekoliko navedenih uvodnih pjesama. Upravo ta nemogućnost stvaranja fuzije dvanaest podjednakih stvari, najveći je, i usudio bih se reći i jedini je nedostatak ovoga rada.

I na kraju konstatirat ću da ovaj album neće donijeti nikakvu revoluciju u britanskom rocku, ali isto tako biti će upamćen kao sve u svemu solidno ostvarenje. Ostaje nam čekati idući rad i vidjeti može li se veliki potencijal, ovdje nagovješten, pretvoriti u nešto više.