Nola: Beskonačno recikliranje istih pjesama

Nola je pomalo čudan bend. U ’90-ima su imali ogroman alternativni hit “Dio tebe” koji nisu uspjeli kapitalizirati u to vrijeme, pa su imali desetak godine pauze u kojima se za njih vrlo malo čulo, pa su doživjeli veliki comeback sa singlom i albumom “Iznad oblaka“.

U tim devedesetima su imali dva albuma, a “Iznad oblaka” je bio treći. Od njega je prošlo već punih devet godina, pa slobodno možemo reći da za 25 godina su iznimno neučinkoviti jer tri albuma je premalo. Istina, od 2009. su izdali poneki singl i objavili piano kompilaciju za dvadesetu godišnjicu benda, ali opet se čini premalo.

Zašto je sve to premalo? Njihov (polu)akustični pop oduvijek je imao odličnu nit za melodiju, pa kad ih slušamo ovako zajedno na kompilaciji, jasno je da je Nola trebala i mogla postići mnogo više. Njihov sentiment se otkriva i u baladama, ali i u nešto bržim pjesmama. Marijan je mag u glazbenom dijelu i tu on posloži sve do zadnjeg detalja, dok Gabrijelina interpretacija može varirati, ovisno o samoj atmosferi pjesme. U svakom pogledu, savršeno se stapa s onim što Marijan posloži.

I sad dolazimo do ključnog pitanja, čemu ova kompilacija služi, osim za popunjavanje diskografskog dijela priče. Već imamo nekoliko njihovih kompilacija koje sažimaju karijeru Nole, prvotna “Pjesme prvih 10 godina”, pa potom “Piano – 20 godina ljubavi”, a sad i “25”… Očito su im bitnije kompilacije i recikliranje jednih te istih pjesama, nego raditi na novim pjesmama da se s njima predstavi i nešto novo, da bi potom neka nova (eventualna) kompilacija imala više smisla osim suhoparnog furanja jedne te iste priče.

Ako zanemarimo taj dio, “25” je jedan izvrstan album na kojem je pregršt prekrasnih pjesama. Već ranije spomenute “Dio tebe” i “Iznad oblaka” su pjesme koje vjerojatno svatko zna i pjevušio ih je mnogo puta. Osim njih, tu je i cijela plejada drugih, gotovo podjednako jakih pjesama koje s lakoćom ulaze u uho, ali i pod kožu. Nola definitivno zna svoj posao i nije teško zavoljeti njihove pjesme, posebno ovako posložene jedna do druge.

Ponovit ću rečenicu iz uvoda – Nola je pomalo čudan bend – praktički imaju više kompilacija, nego studijskih albuma. Neka, sve dok je to toliko lijepo i pitko.