No Retreat, No Surrender

“Strast i znoj u Tvornici” donosi zapis sa nastupa Renata Metessija i Zvijezda (koje su se samo za tu prigodu zvale Koza Nostra) u zagrebačkoj Tvornici 26.11.2004. Album (na kojem su Zvijezde objavljene prvi put uživo) karakterizira nabrijana svirka i čist, snažan, gotovo studijski zvuk.

Prvi album Zvijezda izašao je 1982. Otada se Metessijev pristup glazbi i teme o kojima pjeva nisu puno mijenjale, no mijenjalo se puno toga oko njega. Album počinje s “Izgubljeni grad” koja govori upravo o tome – osjeti se nostalgija za izgubljenim romantičnim vremenom i Zagrebom koji je izgubio dušu i identitet, ali – nema predaje, poručuje Metessi.

Među himničkim rock brojevima, “Pravovjerni plesači” najbolje sadržava bit filozofije Metessijeve glazbe (prema stihu iz nje, “Na zapadnoj strani” je dobila naziv i ‘best of’ kompilacija Zvijezda iz 2003.). Ta pjesma je oda svim ‘pravovjernim plesačima’, braći po oružju, bili oni pjesnici gradskih pločnika i romantičnih ili manje romantičnih gubitnika, kojima se posveti poneki posuđeni stih, poput Brucea Springsteena (“Nema povlačenja, nema predaje“) ili Loua Reeda (“Satelit ljubavi“), ili bili oni nepoznati kvartovski heroji. Posveta je to vremenu kad su muškarci bili frajeri, a ‘žene bi kolutale očima’ (da i ja posudim od Reeda), premda bi im to muško glupiranje zapravo godilo.

Album ima još jednu posvetu Springsteenu, pjesmu “Duhovi u noći“, koja je prepjev “Spirit In The Night” sa Springsteenovog prvog albuma, kao i Reedu, “I’m Waiting For The Man” na kojoj gostuje Davor Gobac (Zanimljivo, Jagger i Richards su potpisani kao inspiracija za temu riffa gitare na “Pravovjerni plesači”, dok Springsteen nije potpisan na “Duhovi u noći”). Drugi gost na albumu je Davorin Bogović koji je s Renatom otpjevao “Dva prijatelja“.

Međuigre riffovima dvojice gitarista, čvrsta ritam sekcija, usna harmonika koja par puta upadne na pravim mjestima, sve to obojano klavijaturama i Metessijevom akustičnom gitarom i Metessi koji kao i uvijek pjeva ne štedeći emocije – natjerat će vas da požalite što se album primakao kraju sa zaštitnim znakovima Zvijezda: “Nikol” (zašto više nitko ne želi pisati takve pjesme?) i “Koji film sad vrtiš u glavi“. Na sreću uvijek možete ponovo stisnuti play.

Metessi je i sam jedan od onih romantičnih gubitnika o kojima pjeva. Nikad u prvom planu, nikad prihvaćen od šire publike on ni nakon više od dvadeset i pet godina ne odustaje, ostajući vjeran svojoj religiji – rocku. I dalje uživa u njemu, premda stalno nailazi na ignoriranje. No, da je drugačije, vjerojatno ne bi ni valjalo.

Koncert u Tvornici je vidjelo tristotinjak pametnih ljudi. Sljedeći put mene neće biti sram što nisam među njima.