Njemačka odvratnoća u svom izvornom obliku

    5622

    Tokio Hotel

    Schrei

    Datum izdanja: 20.02.2006.

    Izdavač: Universal / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Schrei
    2. Durch Den Monsun
    3. Leb’ Die Sekunde
    4. Rette Mich
    5. Freunde Bleiben
    6. Ich Bin Nich’ Ich
    7. Wenn Nichts Mehr Geht
    8. Lass Uns Hier Raus
    9. Gegen Meinen Willen
    10. Jung Und Nicht Mehr Jugendfrei
    11. Der Letzte Tag
    12. Unendlichkeit

    Rijetko kada sam bio ovako uzbuđen prije recenziranja albuma koji znam da ću popljuvati. Kad sam Tokio Hotel vidio na popisu stvari koje bi trebalo recenzirati, oči su mi se zacaklile kao alkoholičaru koji nakon dva mjeseca opet vidi svoju dragu pivicu. Osmijeh mi se razlio po licu i u sebi je sadržavao ono blesavo veselje i onaj podli osmijeh negativca iz nekog crtića koji baš ima plan da napravi veliki nered u životima našim junaka.

    Znam da neću napraviti nered ovim njemačkim klincima, ali ću napokon sebi olakšati dušu i opet oprati po toj odvratnoj njemačkoj sceni. Kako to volim!

    Već neko vrijeme jednog frendu uvjeravam to nisu dva dečka i dve curice, vać da su to sve neki klinci, i umirem od smijeha kad on ne može vjerovati u to kad vidi onaj patetični spot za “Durch den Monsun“. I meni je to na prvu ruku bilo čudno, ali definitivna potvrda stigla je kad sam vidio uplakane klinke kako ridaju i histerično skaču na nekakvom njihovom live nastupu koji na MTV-ju jednostavno ne možete promašiti.

    Riječ je o pjesmi “Schrei” koja isfurava nekakav žestoki image i zajedno sa spomenutim hitom radi početak ovog albuma. Naravno da su hitovi na početku, da ne bi slučajno nešto bilo prepušteno slučaju.

    Muziku podržava

    Dalje su se izredale nekakve poskočice u kvazi rock-pop stilu i jedna laganica “Rette mich” na kojima se zbilja vidi da je pjevač mlađahan i da će teško biti u budućnosti nastaviti s ovim bendom. Dalje mi je jako teško išta reći osim spomenuti da su uspjeli od pjesama jednoglasno kraćih od 4 minute (ne daj Bože, da publici pred televizorom dosadimo) sklepati nekih 40-ak minuta i pobrati njemačke Porine i Zlatne Koogle.

    Ne sumnjam da im je u tome dobrano pomogla mobitel generacija klinaca koji su hipnotizirano slali smsove i glasali za svoje nove ‘idole’. Čak je i knjižica CD-a dobrano ispunjena šiframa za slikice članova benda ili te proklete polifone melodije za mobitele.

    Da ne bi bilo da sam bez argumenata i na prečac popljuvao ovakav album, mogu reći par objektivnih riječi. To su da je zvuk na albumu vrijedan jedne scene kao što je njemačka, odsvirano je točno i ispeglano, a ponajviše od svega ipak se ističe pjevač, što u ovom slučaju nikako nije dobra stvar. Instrumentalni dio benda nema nekih većih zamjerki, ali niti pohvala jer su to jednostavne dječje pjesmice koje su čak i napisali uz veliku (čak bi rekao 99%-tnu) pomoć nekakvih producenata i skladatelja.

    Pjesme koje zaslužuju nekakvu mizernu pažnju su punkerska “Lass uns hier rau” (čak je malo i zavrištao, ali je ispalo pomalo mačkasto) i sporija “Wenn nichts mehr geht” dok ostatak prelazi iz ljigavih rockerskih dijelova do nekih buntovno teenagerski razmaženih polu-pjesama. Ako ovaj album ima ikakvih argumenata da ga poslušaju neki klinci (ali, ovoga puta zbilja mislim klinci u pravom smislu te riječi), onda se nadam da to neće biti slučaj u našoj državici, jer se osim nevažnih tema ovdje radi i o tom nemelodičnom, nerazumljivom i odbojnom njemačkom jeziku.

    Mutiranje, pubertet, sram nad početkom karijere, dovoljno zarađenog novca i debilna frizura bit će dovoljno, iskreno se nadam, da ovaj bend nestane s lica zemlje. Pretpostavka je da će pjevač napraviti nekakvu solo karijeru u rangu one Alana Hržice. Oh, njemačka sceno, što ćeš nam sve priuštiti…

    Muziku podržava