Nitko ne obrađuje pjesme poput Ferryja

Od prvih trenutaka kad se Bryan Ferry pojavio na glazbenoj sceni, o njemu znamo dvije stvari: prva je da je veliki obožavatelj Boba Dylana, a druga da je veliki obožavatelj obrada i prepjeva bilo glazbenih standarda ili autorskih uradaka koji u njegovoj specifičnoj izvedbi gotovo uvijek zvuče bolje nego sam original. Spojivši te komponente u cjelinu novog albuma “Dylanesque“, na kojem je prepjevao i obradio jedanaest klasika legendarnog kantautora, samo je potvrdio kako je još uvijek nenadmašan u svom stilu, te da sve Dylanove pjesme zvuče bolje ako ih pjeva netko drugi.

Prvi nakon petogodišnje stanke, “Dylanesque” je album obrada uglavnom pjesama iz Dylanove faze sredine 1960-tih. Dvadesetak njegovih pjesama Bryan Ferry snimio je uživo u samo tjedan dana boravka u studiju, no svjetlo dana ugledalo je samo jedanaest.

Studijsku potporu pružili su mu glazbenici koji ga i inače prate na turnejama uz gostovanje starih znanaca Briana Ena (koji je začinio “If Not For You”) i Warrena Ellisa (koji je spretno dozirao gudači aranžman u “Positively 4th Street”). Instrument koji će na albumu spojiti Ferryja i Dylana neizbježna je usna harmonika uz odmah primjetljivu osobinu da ju Ferry uistinu i svira, za razliku od Dylana koji kroz nju samo diše.

Nije ovo prvi put da Ferry obrađuje Dylana: za potrebe svog albuma prvijenca “These Foolish Things” objavljenog 1973. u kulminaciji popularnosti matičnog mu benda Roxy Music, obradio je “A Hard Rain’s A-Gonna Fall” što su kritičari onog vremena prilično oštro dočekali smatrajući kako se Ferry tim glam-stilom zapravo izruguje samom Dylanu i njegovom stvaralaštvu, jer nije nepoznato kako Ferry i nije baš bio njegov ljubitelj do ulaska u ‘električnu fazu’.

Međutim, kako su godine prolazile, Ferryjeva obrada pjesme našla se uz bok “All Along The Watctower” Jimija Hendrixa i “Mr. Tambourine Man” The Byrdsa, koje su proglašene verzijama dostojnim originala. U godinama koje slijede, još jednom će posegnuti u Dylanovu ostavštinu i obraditi “It’s All Over Now, Baby Blue”, a obojici će zajednička biti i obrada pjesme “Let’s Stick Together”.

Vokal Bryana Ferryja jedan je od najprepoznatljivijih vokala na svijetu. Melankoličan, gotovo na rubu nesigurnosti, s onim neopisivim podrhtavanjima da svakog trenutka imate osjećaj kako mu malo nedostaje da brizne u plač. Međutim, on njime tako suvereno vlada i profinjeno izvlači iz njega ono što niste mogli ni zamisliti, doslovce proživljavajući svaku rečenicu pjesme i njezine priče. Jer ponekad nije dovoljno poznavati samu priču, već ju je nužno potrebno znati i prezentirati.

Rijetko tko to može elegantnije, a istovremeno naoko nehajno učiniti bolje od Bryana Ferryja. S godinama njegov glas zadržao je dostojanstvenost i eleganciju (uostalom, i on sam utjelovljenje je navedenog), ali je postao prilično dublji, pomalo tiši, kao da je pomalo umoran od svega.

A tko zna bolje napisati glazbenu priču od Boba Dylana? Namjerno neću reći otpjevati (mada i sam Dylanov vokal ima određenog šarma), jer nebrojeno puta se pokazalo da Dylanove pjesme dobivaju jednu novu dimenziju ako ih se dohvate drugi izvođači (sjetite se samo tribute albuma za tridesetu obljetnicu njegova glazbenog djelovanja ili razna izdanja duhovito naslovljena “Nobody Sings Dylan Like Dylan”).

Priče koje je Ferry odabrao za predstaviti nam novim albumom, svima su itekako poznate: velika većina njih već je i bila obrađivana nebrojeno puta od stilskih različitih izvođača, no nitko im nije prišao poput Ferryja.

“Knocking on Heaven’s Door” vjerojatno je, uz “Yesterday” The Beatlesa, jedna od najobrađivanijih pjesama svih vremena i stoga je prilično hrabro obraditi je u današnjem vremenu s obzirom na ‘izlizanost’ kojoj smo joj mogli svjedočiti. Premda joj je Ferry očekivano pružio tretman kakav zaslužuje, ipak se ne može reći kako je njegova obrada najbolja obrada te pjesme. Za niže potpisanog prvo mjesto još uvijek čvrsto drže Guns N’ Roses i teško da će ih bilo tko tako skoro skinuti s prijestolja (mada ni Warren Zevon nije daleko, ali samo zbog urlanja u refrenu “Open up! Open up!”).

Vrhunci albuma svakako su “Positively 4th Street“, obrađena uz klavir, sjetne gudače i minimalni instrumentarij poput tužne kasnonoćne ispovijesti (sjetite se što je Ferry napravio sa “Smoke Gets In Your Eyes”, gotovo da se nadovezuju jedna na drugu); toliko puta obrađivana “Make You Feel My Love” kao stvorena je provesti najljepše trenutke uz osobu koju volite obasjani svjetlom svijeća (teško ćete zadržati suze), te “Simply Twist Of Fate“.

Upravo bi “Simple Twist Of Fate” mogla ponijeti titulu najbolje Ferryjeve obrade svih vremena, jer je od nje stvorio jednu posve novu pjesmu (baš kao što su Let 3 učinili s pjesmom “Dijete u vremenu” tj. “Dođi da ostarimo zajedno” Šabana Šaulića) šarmirajući njezinu sjetnu, gotovo beznadnu tematiku fantastičnim tempom, uzavrelom progresijom i još boljom violinom; teško da bi se mogli reći da je to ikad bio originalan Dylanov uradak.

“The Times They Are A-Changin’” pretvorena je u bezvremensku rock himnu gdje stihovi zvuče poput imperativa kojeg ne bi bilo pametno ne poslušati, dok je “Just Like Tom Thumb’s Blues” valjda jedina pjesma na albumu koja bi mogla podsjetiti na stare dane Roxy Music.

Kraj albuma rezerviran je za “All Along The Watchtower“, svojevrsni hommage kako Dylanu, tako i Hendrixu (gitaru je odsvirao Robin Trower, nekadašnji član grupe Procol Harum, kojeg su nebrojeno puta uspoređivali s Jimijem Hendrixom), gotovo se čini da je Ferry ta poveznica koja je nedostajala između dvije legende i jedne pjesme.

Jedina mana albuma je što u glazbenom smislu ne vodi apsolutno nikamo. Ferry njime nije ništa pokazao što već nismo znali, niti je na bilo koji način uzdrmao ono što smo već znali.

Čudno zvuči podatak da Bryan Ferry nikad u životu nije upoznao Boba Dylana, a na pitanje što bi mu rekao da ga susretne, duhovito odgovara: “Nemoj zamjeriti.”

Ne vjerujem da bi mu Dylan bilo što i zamjerio zbog ovog albuma, ali obožavatelji kvalitetne glazbe mogli bi zamjeriti nekome gore ukoliko pod hitno ne spoji Ferryja s producentskim magom Rickom Rubinom.