Ništa ih spasiti ne može

Gabin sačinjavaju u principu dvoje ljudi imenom i prezimenom poznati kao DJ Fillipo Clary i Max Bottini-basist. Oni se furaju na funk i pop i derivate s malo više jednog ili drugog. Da se odmah razumijemo, ovo dvoje ljudi znaju svirati, ali ono što sviraju je toliko dosadno, isfurano i istrošeno da ću morati kod doktorice pod hitno da mi očisti uši od ovog smeća.

Njihovo kopiranje raznih standarda je toliko neorginalno da mi se povraća. Primjerice, uvodna pjesma “Mr. Freedom“, kako je ujedno i naslov albuma me toliko podsjeća na niz pjesama da mi daje osjećaj kao da slušam 8 pjesama odjednom. I to njihovo pretjerivanje s gostima kako bi napravili što bolji album? Dečki, ni Dee Dee Bridgewater ni China Moses vas ne mogu spasiti činjenice da ste dosadni.

Njihov prijašnji hitić “Doo Uap, Doo Uap, Doo Uap” je možda pokupio nekakav uspjeh, ali zato ovaj album je jednostavno katastrofalan. I sad dok ovo pišem, pokušavam ih slušati i naći neku svjetlu točku, ali se nažalost ne mogu oteti dojmu da sam ovaj film gledao kod mnogo različitih izvođača i da nam oni sada pokušavaju prodati nešto što je već odavno prožvakano. Jedina ‘svjetla točka’ ovog albuma je omot koji je također katastrofa i bolje da ga nema. Sad idem spakirati bombu za urednika i poslat mu je zajedno s ovim CD-om.

Stvarno mi je žao pisati ovakve recenzije i to kada sam siguran da ću u recenziji popljuvati bend. Inače imam običaj biti ‘jako’ pažljiv i pokušao sam izvući makar nešto pozitivno iz ovoga, ali kad ne ide – ne ide.