Nikada tužniji škorpioni

Kao osoba koja je godinama njihov veliki fan i na koju su imali isto takav utjecaj u muzičkom predtinejdžerskom razdoblju, nikada mi nije bilo jasno zašto je većina ljudi Scorpionse gledala i ocjenjivala gotovo isključivo kroz balade. Tek rijetki od njih ozbiljnije su ušli u proučavanje srži njihove muzike.

Istina je da su im balade uvjerljivo najbolje, donijele im svjetsku slavu, no isto je tako istina da su upravo oni bili jedan od najboljih heavy metal bendova u najboljem razdoblju tog muzičkog pravca – osamdesetima, i imaju ogroman broj superkvalitetnih, jakih, totalno ‘napucanih’ pjesama.

U tom su periodu objavili nekoliko fantastičnih, vrlo žestokih albuma (“Animal Magnetism”, “Blackout”, Love at First Sting”), a nakon toga njihova je slava počela ‘kopniti’. Istina, “Wind of Change”, odnosno album “Crazy World” njihova su daleko najuspješnija izdanja, objavljena nešto kasnije.

Ali na tome više može zahvaliti osobnom ‘revolucionarnom’ opredjeljenju, a još više okolnostima u vremenima kada su nastajali, negoli stvarnoj kvaliteti. No, otada počinje strmoglavi pad Scorpionsa, koji je kulminirao 1999. godine neobjašnjivom glupošću “Eye to Eye”.

Stvar se pomalo pokušala izvući prije tri godine s “Unbreakable”, albumom više usmjerenom ka hard rocku, a kada se niti u tome baš i nije previše uspjelo, za novi se album, “Humanity – Hour 1” ozbiljnije angažirao ugledni i poznati hitmaker Desmond Child.

No, problem je malo u tome što je Desmond upravo to – hitmaker, pa sam pri spomenu njegovog imena bio dosta skeptičan što li će i hoće li uopće nešto novoga donijeti Scorpionsima. I naravno, ništa se posebno nije dogodilo. Barem s muzičkog aspekta.

Prepoznatljiv je i dalje čvrst, snažan, melodičan ‘scorpionovski’ sound, mješavina heavy metala i hard rocka, s time da je očekivani utjecaj pop rocka sada jači nego ikada. Tako je većina pjesama rađena u srednjem ritmu, s modernom produkcijom, a power rock baladni naslovi su i ovdje jedna od značajnijih, uobičajenih i provjerenih karakteristika, u kojima nije bilo potrebe ništa mijenjati.

Sve je ovdje podređeno tome da se svima svidi. Istina, Klausovi vokali su i dalje vrlo kvalitetni, gitarističko-riffovske izmjene i dubliranja Jabs/Schenker, ‘hevijanerske’ su kao nekada, a i zamjetan je utjecaj soliranja, što dosta puta zna ‘ražestiti’ priču.

Daleko najbolji dio ovog albuma je njegova pisana poruka. Naime, radi se o konceptualnom ostvarenju, baziranom na priči o ljudskom karakteru i lošim stvarima koje se događaju u današnjem modernom svijetu, koje sigurno vodi ka samouništenju.

Priča je to koja ima svoju duboku pisanu poruku (“…Our Only Hope of Survival Is to Reclaim Our Humanity“), i koja je za sobom povukla u totalnu depresiju i psihodeliju kompletno okruženje ovoga albuma, kojeg apsolutno možemo nazvati nečim najtužnijim što su Scorpionsi ikada napravili.

Otuda potječe i uzrok za ‘ograničena’ ritmička lutanja između sporih pa do onih maksimalno srednjeg tempa. U tu su svrhu u muzičke dijelove implementirani i orkestralni aranžmani, a svekoliku tugu najbolje dočaravaju kroz sound gudala, piana, back-pjevanja pa čak i laganih, gotovo ‘umirućih’ gitarističkih solaža.

Rekao bih da su “The Future Never Dies” i “Live Will Keep Us Alive” baladno – srednjeritmički naslovi, možda i najtipičniji primjeri ovakvog opisa. Ako bismo tražili ipak nešto žešće, onda bi se to, prvenstveno kroz čvršći, a na momente i distorziraniji ‘nastup’ gitara, ali i za njima povučenim, snažnijim vokalima, mogli naći u mid-tempnim “321” i “You’re Lovin’ Me to Death“.

Iako nije ništa posebno, spomenimo i pjesmu “The Cross“, i to samo zato što je u njoj gostovao Billy Corgan iz Smashing Pumpkinsa.

Muzički gledano, ovaj album me nije ničim posebno impresionirao, ali vežući muzički na njegov tekstalni dio, ponudio mi je puno razloga za razmišljanje. A vjerujem i ne samo meni. Jer njegova je poruka duboka, jako duboka, nad kojom bismo se svi, bez obzira volimo li Scorpionse ili ne, trebali zamisliti, čak i zabrinuti.

Zato sam, nakon zbrajanja i oduzimanja njegovih pozitivnih i negativnih strana, ipak procijenio da je ovo album kojeg se isplati imati u kolekciji.