Napalm Death
Order Of The Leech
Datum izdanja: 05.11.2002.
Izdavač: Feto Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
O Napalm Deathu se može puno govoriti, ali ne i reći sve, ipak su oni institucija metala koja postoji već gotovo dva desetljeća, a postava ustaljena dvanaest godina, predvođena Barney Greenwayom, učvrstila je naklonost svoje publike, te su determinirali pravac specifičan za death-grind metal.
Za Napalm Death poznate i kao grind core masterse, nimalo ne možemo navesti da godine smiruju čovjeka, jer Barney (glas), Mitch (bas), Shane (gitara), Jess (gitara) i Danny (bubanj) već su četrdesetogodišnjaci, a neizostavnu energiju pokazali su i na ovom albumu.
Naravno, od 1986.god. nakon prvog albuma “Scum”, pa sve do danas njihov stil se mijenjao, ali uvijek u granicama ‘death’ metala uz uvijek prisutan naglasak utjecaja punk glazbe pogotovo Death Kennedysa.
Eksperimentiranje i emfaziranje počelo je albumom “Fear, Emptiness, Despairr” i nastavilo se do danas. Album “Order Of The Leech“, na veliku žalost, nije za veliku hvalu, i to ne zbog glazbe i sadržaja diska već producentske strane, koju, eto, nije potpisao jedan od producentskih gurua metala i dugogodišnji Napalm Deathov producent Colin Richardson (rani Fear Factory, Massacre i ostali utjecajniji death-grind bendovi) već za ne dostatnu ‘gratiniranost’ zaduženi su Simon Efeney i Russ Russell.
Naime, prvo što me zasmetalo je zvuk samog CD-a i nedovoljna rafiniranost, iako je bend (kao što su najavili na DVD-u “Punishment In Capitals”) mnogo truda uložio da bi uz standardan zvuk deatha i svoj specifičan stil unio novitete (gitarski melodičniji, da se nadomjesti nedostatak voklane izvedbe) koji na disku nimalo ne dolaze do izražaja.
Usprkos svemu tome, Napalm Death su opet pokazali kako su i dalje ‘deux ex maschine’ te da godine ne ostavljaju nikakave loše znakove ne njihovu prednost. Unatoč mojem cinizmu prema produkciji i izdavačkoj kući (Feto Records), Napalmi su izdali muzički zahtjevan, ne pretjerano napredan, ali dobar album, odličnog estetskog pristupa, dizajna CD-covera i knjižice.
Pregled svih tekstova pjesama (tu ide jedan mali minus; slova se u kompletnoj knjižici na nekim mjestima slabo vide), na kojima Mick Kenney je odradio odličan posao. Sve u svemu “Red” koji nudi ‘krvopija’, “Order Of The Leech” je kvalitetan album koji će definitvno pridodati više od simbolične vrijednosti opusu ovog velikana death-grind metala.
