Nije mu trebalo

Iako je svojevremeno tamo šezdesetih godina u Facesima, pa i poslije u solo karijeri bio jedan od ‘luđih’ rockera, a njegov stil pjevanja kojim je osvoji publiku je melodični pop-rock i soft rock. I dok je prije radio barem djelomično rock, “Stardust… The Great American Songbook Vol. 3” je melankoničan, cijeli album je sentiš, popračen Rodovim poderanim glasom.

Dok slušam CD mogu zamisliti, neki klub u Americi pedestih godina, zadimljen od cigareta, svjetlo prigušeno, bend svira ovaj folk,… iako su pjesme ljubavne atmosfera je tmurna i ne baš privlačna. Album spada u trilogiju “The Great American Songbook”, pa su se prva dva izdala pod nazivom, “It Had to Be You… The Great American Songbook” i “As Time Goes By… The Great American Songbook, Vol. 2”, koji nisu baš previše osvojili zanimanje publike, pa će tako vjerojatno proći i ovaj album.

Šta ti je ovo trebalo Stewartu? Gdje su oni lijepi dani koji su glazbeni svijet obogatili hitovima “Young Turks”, “Sailing”, “I Don’t Want To Talk About It” ili “Lady Jane”. Ne znam koju bi pjesmu s albuma izdvojio, vjerojatno sam “For Sentimental Reasons“, “What A Wonderful World“. Iako se na albumu nalaze i zanimljivi gosti: Eric Clapton, Stevie Wonder, Bette Midler i Dolly Parton, ali to ipak ne može popraviti loš dojam. Inače volim Rod Stewarta, ali se s ovim albumom ne mogu pomiriti, nismo našli zajednički jezik, preporučam album samo u slučaju romantične večere, ako vas u tom trenutku ne zanima ovo izdanje Stewarta, da vas previše ne zaokupira.