Nijansu bolji i zanimljiviji album od prvijenca

Prilikom recenziranja prvijenca grupe ¡Forward, Russia! nisam imao ništa pohvalno reći za ovaj dance rock sastav iz Leedsa, jer su toliko očajnički pokušavali biti originalni da je to jednostavno bilo presmiješno i prejadno. Na novom albumu “Life Processes” su mnogo toga promijenili.

Većina izvođača u svojoj karijeri ide silaznom putanjom, a teško prežive loše prvijence pa me je tako pomalo iznenadio blagi uspon ¡Forward, Russia! na njihovom drugom albumu, makar on i nije pretjerano dobar, ali pokazuje naznake da ima nade za njih. Gotovo sam uvjeren da nikad neće biti mega-popularni, no vjerujem da bi ih zadovoljilo da imaju jedan svoj krug štovatelja.

Odlična stvar za njih je što su zaključili da pjesme trebaju imati svoje naslove, a ne da ih nazivaju po brojevima koji nemaju nikakvog konteksta sa stihovima u njima, pa su tako na “Life Processes” htjeli nadoknadi propušteno s debija. Stoga neke pjesme imaju predugačka imena, ali ima vremena da jednom i s tim dođu na zelenu granu.

Sljedeća važna stvar je da su promjenili svoju izdavačku kuću, svoju malenu Dance To The Radio (za koju su snimali još poneki mladi britanski indie bendovi poput iLiKETRAiNS i The Pigeon Detectives) zamijenili su jakom nezavisnom etiketom Cooking Vinyl (između ostalog za njih rade Frank Black, Billy Bragg i mnogi drugi).

Zvuk benda se također malo popravio, gitare su žestoke čime malo podsjećaju na američke alternativne bendove s dodatkom britanskog štiha, a vokal kao da se sprema na neku audiciju za operu, pjeva vrlo visoko, ali (začudo) i poprilično sigurno, čime bih im dao plus za taj dio albuma.

Najavni singl “Breaking Standing” jedna je od najtipičnijih s albuma u kojem prevladavaju zvukovi post-hardcorea u stilu Sparte i elektro naboja Bloc Partya uz već spomenute vokalne makinacije, a osjeća se i veliki utjecaj Musea. Ovakav spoj je vrlo slabo komercijalan pa sumnjam da će ga se pronaći visoko na top-ljestvicama, ali ga je zabavno poslušati, da se vidi kojim sve smjerovima kreće indie rock glazba s Otoka.

Od ostatka albuma ne bih izdvajao posebno pojedine pjesme, jer su vrlo usklađene, bučnih gitara i pjevnih refrena pa vjerujem da svatko može pronaći za sebe još ponekog favorita, ako se želi zamarati hibridom rocka, dance rocka i post-hardcorea.

Razvoj karijere ¡Forward, Russia! ne ide baš onako kako su si iz početka zacrtali, već više vegetiraju kao alternativci u svijetu (tu prvenstveno mislim na njihov domaći teren Britaniju) gdje ‘alternativa’ vlada, pa me ne bi začudilo da uskoro zapečate svoju karijeru.

Svaki početak je težak, a to je najbolje Muse osjetio na svojoj koži, a sada su svjetska atrakcija broj 1, svugdje osim kod nas. Sumnjam da će ¡Forward, Russia! ikada tako ‘narasti’, posebno radi slabašnih uvodnih radova, no očit je napredak, koji nije velik, ali je vidljiv.