Nevolja je prosjek

    2213

    James Blunt

    Some Kind of Trouble

    Datum izdanja: 08.11.2010.

    Izdavač: Atlantic / Dancing Bear

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Stay the Night
    2. Dangerous
    3. Best Laid Plans
    4. So Far Gone
    5. No Tears
    6. Superstar
    7. These Are the Words
    8. Calling Out Your Name
    9. Heart of Gold
    10. I’ll Be Your Man
    11. If Time Is All I Have
    12. Turn Me On

    Visoko feminiziran (da prostite pederast) glas, pamtljivi refreni, te diskretna zvučna podloga nije jučerašnja novotarija otkrivena da zatruje široke narodne mase.

    Dodajmo tome tugaljiv ugođaj, malo jednostavnih funk ritmova te dašak
    countrya i dobit ćemo odličnu stvar za domaćice koje će si to malo
    poslušati kad RTL reprizira tursku sapunicu od jučer i prije
    repriziranja reprize “Dadilje” od danas ujutro.

    Some Kind of Trouble” cilja na tu publiku (što samo po sebi ne govori da je loša muzika), no preslušavanjem tog diska teško je reći što točno potiče ovog pisca ovih podmuklih redaka na takvo razračunavanje sa senzibilnim Jamesom.

    James nije netalentiran momak: ima svoj prepoznatljiv ne-mo’š-ga-fulati glas. Njega koristi s promjenjivim uspjehom, a ponekad mu taj glas više smeta nego koristi. “Some Kind of Trouble” nije dug, traje jedva 42 minute. Nije monoton, ima pjesama različitih ugođaja. I na kraju, nije riječ o lošoj ili iritantnoj ploči, nego danas mnogo muzičara to radi bolje. Još gore, nekad je bilo muzičara koji su to radili bolje.

    Muziku podržava

    Za sve ozbiljnije slušatelje Bluntovog opusa preporučaju se nekoliko albuma nekoliko dekada starijeg kolege Jacksona Brownea koji je pogotovo na svojih prvih pet ploča demonstrirao sličnu boju glasa, koristio sličan instrumentarij (bubanj, bas, akustična i električna gitara, klavir, uz malo violine ili synthova) ali mnogo jaču interpretatorsku snagu i mnogo bolje pjesme koje imaju veću dubinu i kompleksnost.

    Imamo i Ryana Adamsa koji, kad nije hiperaktivac i kad ne misli da je sve što stvori genijalno, može dati nekoliko krasnih pjesama na više nego solidnom albumu. Tu je i stari dobri Elton John s novim albumom te vjerojatno još nekoliko manje poznatih umjetnika koji gaje sličan stil, no pjesme jače pozivaju slušatelja da uđe u njihov svijet nego ove Bluntove, odnosno, “Some Kind of Trouble” prikazuje Blunta kao prosječno inspiriranog prosječnog muzičkog radnika i ništa više.

    “Some Kind of Trouble” će iznijeti nekoliko simpatičnih pjesama koje će Blunt priključiti svom koncertnom opusu, a ostalo potisnuti u zaborav. Doduše, moguće da će se za 10 godina pojaviti neki nadobudni muzički tuljan s debijem godine koji će reći da mu je baš Blunt uzor, no to neće promijeniti sliku o ovoj ploči koja gubi dah u utrci čak i sa trenutnom B-muzičkom produkcijom (a A-produkciji nećemo ovaj put).

    Muziku podržava