Neuspjelo spajanje nespojivog

Najgora stvar koju možete učiniti kad radite recenziju nekog CD izdanja je da imate predrasude. Mnogo ljudi mi je reklo da je Kaito odličan bend, a isto tako mnogo ljudi mi je reklo da je Kaito vrlo loš bend. Trudeći se da ostanem objektivan, pristupio sam slušanju ovog CD-a podvojenih osjećaja.

Već sa prvim odsivranim taktovima shvatio sam da je riječ o nečemu vrlo lošem. Previše buke i šumova koje proizvodi ovaj noise-pop-punk bend ostavili su mi jako loš dojam. Čitav album bi ukratko nazvao kao školarce koji su prvi put uzeli instrumente u ruke i otišli u studio snimiti album. Prebučno, presirovo i bez imalo melodioznosti, Kaito su napravili album koji bi posramio i najokorjelije pankere.

Preslušavši “Band Red” par puta (zadnji put skoro na silu), pokušavao sam naći nešto dobro u ovom albumu, ali nažalost nisam uspio. Uvijek mi je žao dati nisku ocjenu, tako da sam nastojao objektivno pronaći nešto što bi mogao pohvaliti i tako dignuti ocjenu. Nažalost, ovaj bend je ukratko katastrofalan. Spoj smjerova koje pokušavaju prodati tj. pop-punk & noise su dva smjera koja teško idu jedan s drugim.

Iskreno sumljam da će se ovaj album svidjeti ikome, osim onima koji uživaju u mučenju svojih ‘nježnih’ bubnjića ovakvim albumima. Na CD-u je prisutan i video-spot njihovog ‘hita’ “Should I“, koji je osmišljen tako da se kamera približava bendu s leđa i tek u zadnjih 5 sekundi spota pokaže njihova lica. Spot je toliko loše napravljen da bi se iskreno mogao proglasiti najgorim spotom godine. Bolje da ovdje prestanem jer mi je više muka od pisanja loših stvari.