Neuredni švicarski garage rock

Švicarska je jedna dosta čudna zemlja. Poznati su po čokoladi, siru, satovima, točnosti i sterilnosti. Nerijetko se dogodi da će vas susjed tužiti policiji što ste u svom vrtu zapalili roštilj, a promet ne preusmjeravaju umorni prometni policajci, već mali roboti. Nije ovo sat zemljopisa, nije niti nekakva kulturna emisija o navikama pojedinih naroda. Ovo je samo uvod u jednu veliku nelogičnost. Uzmite Švicarsku, uzmite ove osobine, i kada tražite skroz suprotno od toga dobijete – The Chocolate Rockets.

Rockeri dolaze iz glavnog grada Berna (ne, nije Zurich glavni grad!) i nastali su još 1998. Svirali su svuda i svakuda, a tek 2004. rade najveći korak u svojoj karijeri. Potpisali su za Reality Entertainment, koji ih je izvukao iz njihove uštogljene i uredne zemljice i dopremio ih u Los Angeles kako bi snimili čisti (ustvari prljavi) rock’n’roll. Snimili su album “Now Listen” pod velikim utjecajem širokog svijeta i bendova kao što su The Hives i Hellacopters.

Opisuju se kao brzi, žestoki i glasni, i upravo su to potvrdili na početnim pjesmama “Backseat” i “Push It Up” na kojima definitivno pobiru simpatije. Prljavi rock s punkerskim pristupom obilježen je britansko engleskim jezikom pjevanim od izrazito neengleskog stanovništva. Zvuči dosta simpatično. Sing-along refreni obilježili su “Anything Else” i “Soultrain” koje pokazuju da je s ovakvim pjesmama teško navući puno više od nekih 2 i pol minute.

Najbolji dio albuma su “Doesn’t Matter” u stilu Queens Of The Stone Age i “Saturday Night” na kojoj pjevač Denis vrišti: “Saturday night I’m looking for some fun/That’s for sure, I’m trying to get laid”. Dalje od tih pjesama nema smisla opisivati pojedine dijelove albuma, jer unatoč sitnih 38 minuta trajanja “Now Listen” sadrži podosta slične pjesme, pa je prva polovica albuma definitivno prikazala sve što se od čokoladnih raketa može očekivati.

Ovakav album nakon samo nekoliko slušanja svrstao sam u smrdljivu i zagušljivu tulumaru na nekom studentskom partyju. Upravo se takav pijani i bezbrižni osjećaj provlači kroz pjesme na kojima se vidi da dečki definitivno znaju svirati i da bi kroz neko vrijeme mogli postati i važniji član ovakvog klupskog rockerskog svijeta.

Njihov slogan glasi “Slađi od čokolade – brži od raketa” i s tim se djelomično mogu složiti, ali mislim da se ta konstatacija sigurno više može primijeniti na njihov live nastup, koji je definitivno zanimljiviji i puno energičniji. Uostalom u live koncertima i je bit rock’n’rolla.