Neujednačeni album dueta

Gilberto Gil je s Caetanom Velosom u šezdesetim godinama prošlog stoljeća predvodio pokret tropicalia, koji je modernizirao brazilsku glazbu na način da je tradicionalnu bossa novu prilagodio slobodnom duhu tog razdoblja i glazbi idejama koje su stizale iz tzv, Zapadnog Svijeta.

Tropicalia se nije baš svidjela puristima bossa nove, no što je još važnije, nije se nimalo dopadala vojnoj diktaturi koja je tada vladala Brazilom pa su Gil i Veloso zajedno s mnogim drugim sunarodnjacima morali napustiti Brazil.

No vremena se mijenjaju pa se Gilberto Gil vratio u Brazil te je nedavno čak postao brazilski ministar kulture. Svoj život je u jednakoj mjeri posvetio glazbi, kao i političkom i socijalnom djelovanju.

Što se glazbe tiče, zbog miješanja brazilski stilova poput sambe, salse i bossa nove, sa narodnim glazbama raznih kultura, kao i s dominantnim pop/rock trendovima, Gil se smatra jednim od začetnika tzv. world musica.

“Duetos” je, što je očito i iz imena, album dueta sa kremom brazilske popularne glazbe koje je Gil snimio u razdoblju od posljednjih tridesetak godina. Nakon preslušavanja albuma odmah se uočava njegova neujednačenost, što i ne čudi s obzirom na Gilbertovu eklektičnu karijeru.

Gil se radije prilagođavao stilovima gostiju, nego razvijao neki svoj prepoznatljivi izričaj pa se tako iz pjesme u pjesmu mijenjaju žanrovi i ugođaji.

Album otvara “Life Gods“, duet s Marisom Monte u prepoznatljivo njenom sanjivom i decentnom stilu. Slijedi putovanje na Karibe sa Chicom Buarquem u ležernoj “Baticum“, da bi već sljedećim duetom “A Paz” Gil i Joao Donato spojili bossu i jazz, par koji dokazano dobro zvuči zajedno.

Stari Gilbertov suborac Caetano Veloso se pojavljuje dva puta. Prvo u “Cada Macaco No Seu Galho” kojom dominiraju afrički ritmovi te zatim u “Alguem Me Avisou“, u kojoj im se pridružila i Caetanova sestra Maria Bethania.

Na ostatku albuma se može naći sve od reggaea (“Extra” s Cidade Negra), funka (“Um Trem Para As Estrelas” s Cazuzom), rocka (“Fiz O Que Pude” s Cassiom Eller) do rapa (“Maco” sa Chico Science i Marcelo D2). Unatoč raznolikosti glazbenih žanrova, sve pjesme imaju prepoznatljivi brazilski ugođaj.

Većinu pjesama nije napisao sam Gil, snimke su dijelom studijske, a dijelom koncertne, što uz spomenutu neujednačenost stilova i ugođaja “Duetos” čini lošim odabirom za upoznavanje s opusom Gilberta Gila.

S druge strane, “Duetos” je zgodna prilika da se na jednom mjestu dobije toliki broj legendi brazilske glazbe.