Netko je jako raspizdio zvijer

Čini se da nije samo naša starija generacija sve gnjevnija na svoj život i okolinu. I uporni Dez Fafara pribavio je novu dozu bijesa, pa u 45. godini života bez problema odgovara zahtjevima publike žedne ekstremnog američkog metala.

Iako… treba napokon prekinuti taj običaj da se Devildriver gleda kroz prizmu davno zaboravljenih Coal Chamber i njihovog frontmena. Ovo je konkretan bend koji je svojim petim albumom dokazao i učvrstio sve ono što se kristalizira u zadnjih desetak godina.

Naziv “Beast” upućuje na nešto moćno, ljutito, zlo, agresivno, gadno i bog-te-pitaj što još. I sve to sigurno stoji! Uspoređujući ga s dosadašnjim izdanjima, sigurno je bolji, konkretniji, izravniji i žešći od “Pray For Villains“, a usporediv najviše s “Last Kind Words“. Dakle, moderni pumpajući metal ispunjen vrištanjima i propelerima koji na vrh ovog benda izbacuju ultra-sposobnog bubnjara Johna Boecklina.

Istina, dio albuma, iako žestok i agresivan, ne ističe se ničime što od Devildrivera već nismo čuli (“Talons Out“, “Coldblooded” i “You Make Me Sick“), ali se zato, recimo, pola albuma sigurno ubraja među njihove najbolje trenutke. Stav “I don’t know you but I fucking hate you” opisan je na “Blur“, koja ima i jedan od najzanimljivijih instrumentala na albumu.

Sličan dojam ostavlja i “Crowns of Creation” koja, svojom pozicijom na samom kraju, daje nadu u nove kreacije i zanimljivije elemente pjesama. Ovdje, to je dovoljno dobro složeno i na “Hardened” gdje se opet pokazuje kakvo čudovište skrivaju iza bubnjeva (jako prikladno ime albuma) i koliko su se tehnički uskladili. Vjerojatno najzahtjevnijim dionicama ovog benda.

Kad je izašao, album je jako odisao očekivanim notama i izdefiniranom razinom žestine koju Devildriver potpisuje. No, za razliku od prošlog, ovaj album uspio je proizvesti još nešto (posebno nakon nekoliko slušanja). Nešto što Dezu i društvu daje za pravo da se smatraju jednim od vodećih novovalnih američkih metal bendova.

Ako uopće postoji nekakvo mjerilo žestine, ovdje se kazaljka sigurno penje na sam vrh skale. A koje skale? Da, sigurno su ekstremniji od jednog Papa Roacha, ali budimo realni – svi znamo kakve su sve ludosti izašle iz podzemlja metalnog svijeta.

Osobno, zbilja bih htio da “Beast” bude smjer kojim će taj đavolji redni broj – šesti album – odvesti još korak dalje. Valjda su i oni shvatili kakav stil najbolje pristaje uz ime Devildriver.