Nered s jasnom vizijom nakon dvadeset godina

Vrisak na “Element” davne 1996. godine bio je dovoljan da u Vision of Disorder čujem bend koji nije ‘ni ovdje ni ondje’.

Prisutnost na hardcore sceni New Yorka priskrbilo im je puno dodatnih poena, ali realno rijetko su oni bili hardcore bend. Alternativni metal krajem ’90-ih krenuo je u svakojakim smjerovima, a VOD su albumom “Imprint” pokazali da idu nekim svojim putem. Čak je nastao i nekakav naziv ‘Verzija Jane’s Addiction u metalu’ koji možda nema velikog smisla, ali daje simpatično opisno stanje stvari.Koliko se pored hardcore korijena kunu u Black Sabbath i slične najbolje je pokazao brutalan album “From Bliss To Devastation” iz 2001. I nakon toga – doviđenja! Tim Williams je vokal dao sličnom bendu Bloodsimple i njihova dva albuma u bespućima novog milenija, a tek 2012. postalo je jasno da za ovakav bend definitivno ima mjesta na metal nebu.

Tada je sletio “The Cursed Remain Cursed”, a njegov nasljednik, iako ne odlazi daleko od provjerenog alternativnog metala, definitivno je bolja hrpa pjesama. Tim mi i dalje mjestimice ima malo tanašan vokal (u suporedbi s mega-growloerima i screamerima diljem scene), ali zato na “Hours In Chaos” ili “Cut My Teeth” imaju gitare koje peru priču.

Umornije pjevanje na atmosferičnim dijelovima (“Electric Sky” i “Red on the Walls“) zaziva malo Downa, ali i Laynea Staleya, a tu i tamo uspijevaju ubaciti dio nedovoljno logičan za tipični metalcore, ali i nedovoljno čudan za nekakav prog. Fillera definitivno ima, ali činjenica je da Vision of Disorder ne namjeravaju slagati unplugged koncerte ili se smiriti u svojem iskustvu.

Neće tu biti biblijskih potresa, ali kada nakon više od dva desetljeća jedan bend prepoznate nakon 20-ak sekundi slušanja – to je to!