Neprolazni stihovi u novom ruhu

“Sve u svoje vrime” album je uglazbljenih stihova Jakše Fiamenga koje je otpjevala Artemija Stanić.

Artemija, skladatelj i njen suprug Jure M. Stanić, te aranžer Teo
Martinović Fiamengove stihove obukli su u šarmantnu kombinaciju
dalmatinske pisme (šansone, kancone) i profinjene elektro-pop podloge.

Poigravanja s neobičnim zvukovima i računalnim efektima pri tome nikad ne dolaze u iritantni sukob s tradicionalnim okusom Jakšinih pjesama, već djeluju kao inteligentna i diskretna osvježenja. Kao primjer može poslužiti novo čitanje “Lastavice“, u kojoj je Artemijinom glasu i bubnju pridruženo samo malo basa i duhovitih računalnih zvukova.

Ponegdje su pjesmama dodani i jazz (“Ništa nova, ništa nova“), funk (“Laku noć, Luigi, laku noć, Bepina“) ili afro-karipski (“Božje ure“) začini. Album sadrži i neizbježni duet sa Oliverom Dragojevićem u “Pofrajat ću život“.

Artemijin glas u sebi nosi određenu starinsku patinu, koja se dobro slaže s neprolaznim Jakšinim stihovima. No, premda “Sve u svoje vrime” daje tim stihovima zanimljivo i odgovarajuće odmjereno čitanje, postoji nekoliko razloga zašto album ne uspijeva zvučati uistinu svježe.

Većina pjesama na albumu već je otprije poznata u svojim uglazbljenim verzijama, ponajviše onima Zdenka Runjića. Obrade Runjićevih evergreena ne bi bile same po sebi problem da su se u međuvremenu pojavile jednako kvalitetne nove skladbe koje bi također mogle konkurirati za status evergreena. Međutim, svjedoci smo da je u posljednjim desetljećima produkcija pamtljivih dalmatinskih (i drugih) pop pjesama u konstantnom opadanju.

Stoga ne samo da pjesme poput “Ništa nova, ništa nova”, “Piva klapa ispo’ volta” ili “U prolazu“, doživljavaju brojne obrade, kako na diskografskim izdanjima, tako i na različitim festivalima klapa, dalmatinskih šansona ili večerima posvećenim Runjiću, već se i originalne verzije neprekidno vrte u glazbenom eteru.

Problem je, dakle, što su te pjesme daleko od toga da su zaboravljene i da im treba udahnjivanje novog života, te stoga albumu “Sve u svoje vrime” nedostaje efekt buđenja stare ljubavi koju kao da ćutite (slušate) prvi put. Drugim riječima, dajte nam nove “Nokturne” ili “Lastavice”, pa ćemo se zaželjeti ponovo čuti i originalne!