Neopsihodelični lo-fi folk

    1403

    Kurt Vile

    Childish Prodigy

    Datum izdanja: 06.10.2009.

    Izdavač: Matador / Dallas Records

    Žanr: Alternative, Folk-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hunchback
    2. Dead Alive
    3. Overnite Religion
    4. Freak Train
    5. Blackberry Song
    6. Monkey
    7. Heart Attack
    8. Amplifier
    9. Inside Lookin’ Out
    10. He’s All Right
    11. Goodbye Freaks

    Kurt Vile dolazi iz Philadelphije i “Childish Prodigy” mu je treći album u karijeri. Pod velikim je utjecajem izvorno američkih autora kao što su Petty, Springsteen, Dylan i Seger, ali mora još mnogo učiti da ih dostigne.

    U dobroj maniri lo-fi produkcije, Kurt je ispremiješao prvenstveno folk i psihodeliju, a potom i mnoge podžanrovske odrednice rock i folk usmjerenja, na jedan pomalo čudan način, totalno netipičan za mainstreamovske pojmove, pa album zvuči kao neke izgubljene akustične demo-snimke Johna Frusciantea.

    Početak albuma je vrlo obećavajuć, s nekoliko pjesama koje zvuče kao da ih je napravio pod velikom dozom halucinogenih supstrakata, nešto poput “A Twisted State” benda Black Rebel Motorcycle Club s neslušljivog albuma “The Effects of 333“, ali mnogo bolje, kompleksnije i prije svega slušljivije. Time se Kurt pokazao kao vrstan autor koji zna neo-psihodelične elemente posložiti na pravi način i time zagolicati maštu slušatelja pa je prava šteta što na taj način nije nastavio i dalje, već je počeo bezglavo šarati.

    To se već očituje u četvrtoj stvari na albumu “Freak Train” koja je rockerski obojana s dodatkom elektronike i s vrlo hipnotičkim ritmom, ali ona zvuči toliko bljeđe od pjesama prije, tako da ju možemo nazvati prekretnicom albuma. I to onom lošom.

    Muziku podržava

    Dijelovi teme “Blackberry Song” su dobri, ali u cjelini ona je previše monotona, u čemu ne pomaže niti Kurtov vokal koji se stapa s dosadnjikavom atmosferom, “Monkey” je zvučno najbogatija, dok potom album još dodatno pada sve do blijedih bonusa koji su logično postavljeni na sam kraj.

    Za globalni početak (ovo mu je ipak prvi album za većeg diskografa), Vile je napravio solidan uradak koji, koliko god ima ujednačenu zvučnu kulisu, ima velika poskakivanja zbog kojih cjelokupan dojam “Childish Prodigy” nije toliki koliki je mogao biti.

    Diskografski gledano, ovo je ‘debelo’ underground-album koji će se rijetkima sviđati, ali je dobro da se i takvi albumi mogu naći u slobodnoj prodaji pa da se eventualno koji slučajni slušatelj uputi k ovakvom, podosta drugačijem tipu glazbe od onog što nas bombardira na sve strane.

    Potencijal Vilea se vidi, nadam se da će na sljedećim albumima još više razraditi svoje neopsihodelične lo-fi folk-teme, pa da ćemo ga lakše moći uspoređivati s njegovim glavnim uzorima (koji su nabrojani u prvom odlomku), a do tada nam preostaje još koji puta preslušati “Childish Prodigy” i uočiti još poneki dobar moment…

    Muziku podržava