Nenametljivi i ugodni… za recimo vježbanje yoge

Arthur Beatrice engleski je bend okupljen 2010. godine koji su za predstavljanje svoga rada više birali tihe i indirektne, nego glasne i direktne načine pa tek s lansiranjem albuma “Woring Out” dopuštaju si malo veći medijski prostor.

Po svojoj postavi oni su tipična indie rock četvorka, dok po svojim produktima tipična indie pop četvorka. Stvaraju fuziju mnogih elemenata, glazbu im izražajno prožimaju razne ideje koje imaju kao pojedinci koji su bili izloženi različitim glazbenim utjecajima, te koje su sakupili u neko njihovo zajedničko jedinstvo prožeto složenim aranžmanima koji na kraju daju dojam gole jednostavnosti.Prvenstveno jednostavnosti jer ono što slušanjem svakako ispada u prvi plan su glasovi Elle Girardot i Orlanda Leoparda koji izmjenično pjevaju pjesme s albuma.Prvim singlom “Midland” već je bila izraženo čujna namjera, a zatim nastavno i na cijelom albumu, da je glas to što isturaju na prvu crtu. I upravo glas je to što jednostavno upućuje na činjenicu da sve što se u njihovim pjesmama događa, događa se oko pjevanja, odnosno teksta pjesme, kojeg je naknadno aktivnije počinje pratiti odgovarajuća glazba.Njihova glazba većinom je stvorena od laganih dionica spleta klasičnog i modernog sintetičnijeg, uglavnom sanjarskog ugođaja, čime odlično pogoduje opuštajućem osjećaju kojeg potiče, a koji je zapravo nužan ukoliko želiš i voliš obratiti pažnju na tekstove pjesama. A obratiti pažnju na njihove tekstove je nužno jer su, kako i dolikuje bendu koji se stavlja u službu indie glazbe, dovoljno elegični i na trenutke teže razumljivi. Teže razumljivi ukoliko ih promatramo iz okvira doslovnosti, a ne pjesničke slobode, pa je koncentracija nužna i svaki malo jači aganžman nekog od instrumenata ili više njih, doslovno kao da bi smetao tome naumu.

Sve pjesme u dobroj mjeri su izražene i upečatljive, uravnotežene su glazbeno i tekstualno, a ono što pronicljivo pridonosi tom dobrom omjeru izražaja bitnosti određenog osjećaja ili tematike koji žele dočarati svojom ekspresijom u svakoj pjesmi je odluka tko tu pjesmu ili dio pjesme pjeva, odnosno je li vokal muški ili ženski. A da je to bitna odluka u njihovom radu, dodatno dokazuje i veliko finale gdje oboje sudjeluju pjevajući izmjenično u pjesmi “Ornament & Safeguard” te takvim načinom odlično dočaravaju stihove “What I do as a woman, I do as a man, I howl for the heavens, To hear where I am, I’ve tried being clever, It’s given me hold nowhere, I’ve tried saying nothing, But I’m still there” i jasnije odašilju poruku koju žele odaslati svijetu.

Arthur Betrice ovim albumom pridružuje se trenutno jako primjetnoj ponudi u nizu mladih uhu ugodnih bendova, a samim tim i primamljivih jer zbog svoje tečne nenametljivosti odgovaraju kao dobra podloga za bilo koju vašu smireniju radnju, kao recimo vježbanje yoge.