Nema nepoznanica

Mlada grupa The xx je iz Londona, i baštinici su minimalističkog post-punk zvuka. Njihov istoimeni debi je u maniri tipične priče kakve novinari s Otoka znaju producirati, proglašen darom od Boga, poklonom s neba i obližnjih predjela.

S obzirom da novinari iz Britanije znaju prodati i drek u celofanu pod
etiketom ‘nasljednika The Beatlesa’, malo sumnjičavosti nije naodmet.

U imenu grupe The xx slušatelj bi se mogao pitati, što je tu zagonetno, no nakon preslušavanja albuma nema nikakvih nepoznanica. Zvuk grupe se oslanja na minimalizam Joy Division, no oplemenjen je zahvatima žanra koji bi se mogao nazvati dream-pop.

Neki trenuci u prikazanom zvukovlju će sugerirati da im Mercury Rev nije mrzak bend. Prisutni su echo i reverb koji doprinose pomalo surferskoj gitari i daju kinematičan zvuk, odnosno zvuk koji sugerira jest ugodan nemir i želja za kretanjem.

Ujedinivši Mercury Rev i Joy Division dobivamo potentnu glazbenu mješavinu koja se možda najbolje konzumira u kasnonoćnim satima, kada je unos raznih osjetnih senzacija nizak i kad se slušatelj može koncentrirati na slušne podražaje. Sami naslovi sugeriraju slično: “Night Time“, “Stars“, “Basic Space“, “Fantasy“, a prema tračevima s Interneta cijeli album je i snimljen po noći.

Nastupni album grupe The xx traje pomalo kratkih 38 minuta te tijekom cijelog svog trajanja pokazuje visoku usredotočenost. Praznog hoda ima, ali je sveden na apotekarsku mjeru, a pjesme su redom na vrlo dobroj razini, njihov poredak na albumu daje dojam da je album kao cjelina veći od pukog zbroja dijelova.

Nažalost, malo nakon premijere albuma dotadašnja se postava The xx reducirala: klavijaturistica Baria Qureshi je napustila grupu, a ostatak je nastavio kao trio. Na neki se način to i osjeti jer kao da je jednadžba koja je do sada bila postavljena riješena i ekipa koja je do sada igrala je jednostavno ispunila svoj cilj. Na ovoj su ploči prikazali sjajan balans između instrumentalnih i vokalnih pasaža i teško je sa svakom pločom preuzeti toliko rizika i toliko truda uložiti da zvuči uravnoteženo, uz očuvanu bendovsku dinamiku kakvu ima svaka grupa.

Ovim albumom skupina The xx je nagovijestila velik talent, iz jednostavnih sklopova izvukli su dojmljive, enigmatične i kompleksne pjesme. Ostaje pričekati da vidimo kako će ih muze služiti na drugom albumu i hoće li više ići u smjeru dream-popa ili post-punka.