Nema govora o propadanju

Drugi povratnički, sedmi ukupno, album jednog od najpoznatijih nizozemskih i najutjecajnijih svjetskih death metal bendova Gorefesta vratio je dobar dio originalnosti i jedinstvenosti koja je ovaj bend krasila u većem dijelu njegove karijere.

Naime, nakon što se Gorefest s “La Muerte” (2005) dosta tražio, i dijelom još oslanjao na posljednja ostvarenja prije raspada 1998. godine, pa su ga stoga neki čak i opisali kao death ‘n’ roll bend, “Rise to Ruin” je kombinatorniji album, koji je u produkcijskom dijelu prošetao utjecajima modernijeg, ali i old school deatha.

Uz to, matrica po kojoj je rađen daleko je bliskija idejama s početničkih “Mindloss” i “False” albuma, nego ostalim materijalima. Odnosno, snažan, agresivan, ekstreman, ali maštoviti death heavy metal, s dubokim, prirodno unikatnim Jan-Chrisovim jako dubokim glasnicama, catchy i groove ritmovima te dosta melodičnim, ‘skliskim’, ali i masivnim gitarama, najzaslužnijima što se spominje utjecaj heavy metala.

Također, jedna od glavnih Gorefestovih karakteristika i ovdje je došla do punog izražaja. Iako moćne, teške i ubojite, pjesme su, ili bar većina njih, ritmički skladane na način da se uglavnom kreću u okvirima srednjih brzina, što je bio vrlo čest slučaj dosad.

Kažem većina, jer ih ima određeni broj koje su sve iznesene karakteristike povezale s očekivanim ubrzavanjima, u kojima prednjače bubnjarske duple pedale. Upravo je maestralno bubnjanje jedna od jačih karakteristika slojevitog songa “Revolt“, bržeg ritma, koju prelama atmosfersko smirivanje, gotovo zaustavljanje s naratorskim dijelom, da bi se u nastavku čule, uz ostalo, i sjajne solaže.

Najduža, devetominutna “Babylon’s Whores“, ima svih navedenih elemenata, a usto još odiše i laganom epskom atmosferom. Kvalitetne su i “A Grim Charade” i “Murder Brigade“, naslovi sa, za deathere, pomalo neuobičajeno lijepim refrenima, izmjenama solo i ritam sekcija na gitarama, te kontinuiranom smjenom brzina.

Zbog svega iznesenog vjerujem da Gorefest niti ovim albumom neće razočarati kako svoje ljubitelje tako i općenito death metalce. Ponajprije zato jer su zadržali svoj brutalni ‘šarm’ kojim i dalje misli osvajati istomišljenik(c)e.