Nekoherentni chill out

    1417

    Jean-Pierre Garattoni

    Moods of Asia

    Datum izdanja: 01.09.2008.

    Izdavač: Edel / Menart

    Žanr: Ambijentalna muzika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Impressions from the Top of the World
    2. Pranayama
    3. Smooth as Silk
    4. Floating Colors
    5. The Power of Devotion
    6. Butterfly Dream
    7. Enchantment of the Hills
    8. Smooth as Water
    9. Before the Wind, Pt. 1
    10. Rose Water Moon
    11. Morningbreeze
    12. Bridges to Shambhala
    1. The Healing Spirit
    2. Panchakarma
    3. Garden of Zen
    4. Floating Spirit
    5. Enlightenment
    6. Catch the Wind
    7. Fata Morgana
    8. Enchantment of the Hills
    1. Moon of India
    2. Darjeeling Sunrise
    3. Shanti
    4. The Nightingale
    5. From the Dreamtime, Pt. 2
    6. September Moon
    7. Spirit of Kashmir
    8. Y. Ching Intermezzo
    9. Tea Impressions
    10. Sonic Landscape

    Skladatelj Jean-Pierre Garattoni hrabro se uhvatio prezentacije azijskih zvukova u čak tri dijela u kompletu nazvanom “Moods of Asia“, koji tek pružaju mali tračak i uvid u isprepletenost glazbe i prirode u zemljama i kulturama susjednog nam kontinenta.

    Art of Asian Meditation
    Inspirativna kombinacija smirujućih zvukova, onomatopeja i izvornog azijskog instrumentarija tek naizgled ostavlja dojam azijske staloženosti i smirenosti. No čemu kombinirati zvukove iz sasvim različitih dijelova Azije, sasvim različito kulturološki definiranih?

    Osim što osam pjesama namijenjenih za meditaciju nisu stilski, dakle ni glazbeno povezani, prevalentan je onaj nesretni europski utjecaj – kako u naslovima pjesama (“Prosvjetljenje”) tako i u samim instrumentima.

    Ipak, činjenica stoji da ostavlja krajnje ugodan i smirujući osjećaj ujednačenim melodijama te bogatstvom instrumenata i zvukova snimljenih u divljini poput šumova krošnji drveća ili pak toka vode.

    Muziku podržava

    Sensual Asian Club Sounds
    Drugi se disk odlikuje harmonijom i pravilnom melodijskom linijom bez pretjeranih oscilacija. Ujednačenost ritma vodi ka potencijalnoj dosadi i monotoniji, no začinjenost prigušenim vokalima u pozadini čini ovu kompilaciju primjerenom za ispijanje čajeva ili slični toplih napitaka u nekome lounge baru gdje ne morate razmišljati o svojim mislima ili pak nadglasavati se sa glazbom; štoviše, ona je dovedena u status jednog apstraktnog i neopipljivog dijela eventualnog inventara nekog specifičnog interijera.

    Ipak, moguća zamjera bila bi upravo ta staloženost možda primjerenija meditaciji ili pak popodnevnoj relaksaciji zbog naglaska na japanski klasični izričaj. Štoviše, jutarnja bi se tjelovježba ili joga savršeno nadopunile upravo ovim dijelom paketa.

    Finest Asian Tea Lounge
    Nakon fokusa i naglaska na krajnji istok Azije, dakle Kinu i Japan, treći se dio seta okreće ga nešto čvršćem i britkijem zvuku Indijskog potkontinenta. Usklađen s ostala dva diska, ni ovaj ne propušta ukomponirati vječno iscjeljiteljske i umirujuće zvukove flore i faune.

    Predivan je upravo taj glazbeni regionalni prijelaz koji istovremeno apstrahira, ali i oslikava obrise indijskih ljepota. Ovdje vokal izlazi iz pozadine i postavlja se u prvi plan, ali ne u dominantnoj već ravnopravnoj ulozi u ostalu na, najčešće puhaće, instrumente.

    Osjetan je budistički utjecaj i njegov odnos s unutarnjim mirom prema kojem postepeno i krajnje neprimjetno ova kompilacija teži – oslobađanju tereta i težine materijalne svakodnevice, a to je upravo Azijcima moguće uz biljne pripravke i neagresivnu glazbu.

    Ponovno naglašavam neprimjetne prijelaze iz skladbe u skladbu što ovaj disk čini najharmoničnijim.

    No svakako neobična jest skladba “Dreamtime” – koncepta karakterističnog isključivo za domorodačku australku populaciju. Svojom nestalnom, a opet nikako nestabilnom strukturom, doprinosi sanjivosti i zamućivanju granice između jave i sna što će reći da je svojevrsnog hipnotičkog karaktera. Ipak, ne smijemo pomislii kako se radi o psihodeličnoj skladbi. Naprotiv.

    Međutim, zanima me skladateljeva ideja upravo prilikom skladanja ove dionice koja sasvim stilski odudara od ostatka opusa, dok je formom i sadržajem opet zadovoljena temeljna premisa – emanacija duha. Ukratko, radi se o jednoj snažnoj i karakterno čvrstoj kompilaciji specifične boje zvuka definirane pretežito žičanim i puhačkim instrumentima.

    U gotovo četiri sata glazbe, rekao bih inspirirane Azijom, a nikako azijskom glazbom, teško je pronaći čisti rez među dijelovima definiranima naslovima i svrhom pojedinog diska i stoga smatram da bi bilo bolje tek ih numerirati.

    Specifičnost od koje ‘Zapadni svijet’ ne može pobjeći jest upravo autodefinicija, koja je krajnje očita u besmislenim pokušajima interpretacije ili pak inovacije u sferama Azije gdje sve pada u vodu zbog jednostavno prevelikih kulturoloških razlika u kojima nema nadređenog i podređenog.

    Stoga je bolje ne miješati se u sfere kulture od kojih nastaje tek kvazi-produkt ili blijeda karikatura u bilo kojem umjetničkom smislu. Hrabro ali nedorečeno, iskušano ali nespretno.

    Muziku podržava