Neko Case: Ovaj te tornado voli?

Na svakom od sedam albuma izdanih dosad, Neko Case pisala je i pjevala o prirodi. Barem bi jedna pjesma imala neku životinju u naslovu, da bi se na albumu “Middle Cyclone” konačno našla i pjesma naziva “I’m an Animal”, kojoj bi svojevrsni prošireni nastavak bila “Man” s predzadnjega “The Harder Things Get…” Taj je album bio povratak intimnom stilu koji je bio prisutan na samim počecima kada je glazbenica nastupala kao Neko Case & Her Boyfriends. “Blacklisted” je bio prijelaz ka konceptualno složenijim tekstovima, šireg  konteksta, sve izraženije metaforike i bogatih poetskih slika.

Stil pisanja Neko Case s vremenom je sve više odavao njezinu sposobnost da intimno i individualno prikaže kroz opća mjesta i poznate, gotovo istrošene metafore i koncepte. Iako aktualni album djeluje kao da nije u osobnom tonu, kad ga se sluša s obzirom na cjelokupnu diskografiju, situaciju u kojoj je nastao i, na kraju, slušajući same pjesme, “Hell-On” itekako je intiman album. Prva stvar, Case ga je sama producirala, a koproducent je bio Björn Yttling (Peter Bjorn and John). Ostali suradnici na albumu su k. d. lang, Laura Veirs, Mark Lanegan, Erich Bachmann i kolege iz The New Pornographers.

Drugo, na ovom albumu Neko Case pokazuje otpor, razočaranje, ljutnju, deziluzioniranost  s jedne strane, no ujedno i prihvaćanje sebe, samopouzdanje, britku ironiju i čudno primirenu divljinu. Kao da se napokon poistovjetila s prirodom o kojoj konstantno pjeva ili kao da je razumjela što za nju priroda znači. Požar koji je progutao njezin dom u Vermontu svakako je odredio ton i stil albuma. Case je izjavila da priroda nije diskriminatorna, jer jednako nemilosrdno uzima kao što velikodušno daje te da stoga nije osjetila nepravdu ili tugu, nego toplinu prirode u njezinu neobaziranju na čovjeka.

Zvuk albuma ne razlikuje se znatno od prethodnih izdanja, iako ima više power-pop elemenata i više-manje tipičan je Case album. Za razliku od zvuka, priča i koncept zanimljiviji su i pokazuju odmak od dosadašnjeg stava i pristupa. U svojim tekstovima glazbenica nije pribjegavala naivnoj i klišeiziranoj identifikaciji žene i ženskog principa s prirodom, iako bi se to činilo na prvi pogled. Za Case priroda stoji nasuprot onom ljudskom i baš zato su metafore i metonimije prirode tako efektno djelovale u njezinim pjesmama. Tigrovi, lisice, cikloni, tornada, plime, mjesec, lavovi… bogat imaginarij koji je glazbenica tijekom godina razvila na “Hell-On” poprima jasnije konture, pa i određenja, jer je Case jasno dala do znanja da pjeva prije svega kao žena svjesna što znače rodne uloge i koliko je nju kao osobu to odredilo.

“But there’s millions to count you and keep you / And lovers that don’t understand / Don’t let ’em tell you you’re nothing / ‘Cause you’ll change the world, pretty girls.” (Pretty Girls, Blacklisted, 2002.)

“The most tender place in my heart is for strangers / I know it’s unkind but my own blood is much too dangerous.” (Hold On, Hold On, Fox Confessor Brings the Flood, 2006.)

“My love, I am the speed of sound, I left them motherless, fatherless / Their souls dangling inside-out from their mouths / But it’s never enough.” (This Tornado Loves You, Middle Cyclone, 2009.)

“I’m a man, As in a citizen of mankind / It’s what kind of animal I am, It’s that simple, oh.” (Man, The Worse Things Get…, 2013).

Case nikad nije nastojala pisati isključivo iz ženske perspektive ili glazbu promatrati kroz prizmu spola.

“Hell-On” u tom smislu donosi obrat. Iako ni sada nije skliznula na teren priroda = žena, jasan je gubitak iluzije o tome što znači biti čovjek, odnosno svijest o nemogućnosti da se čovjek zaista i bude. Stihovi koji otvaraju album rezolutni su, zvuče nemilosrdno i oštro: God is not a contract or a guy / God is an unspecified tide… God is a lusty tire fire. Određenje prirode kod Case nikad nije bilo jasnije.

“Halls of Sarah” gotovo je elegična posveta ženskim ulogama koje nisu birale same žene, odnosno o ženskom principu kao stalnom ogledalu svijeta. Gostovanje Marka Lanegana na “Curse of the I-5 Corridor” dodatna je čar numeri ionako privlačnoj zbog dobro poznatog zvuka tipičnog za Case. “Oracle of the Maritimes” i “My Uncle’s Navy” prikazuju muške priče u negativnom tonu, kao i na većini albuma. “Sleep All Summer” izuzetak je od te tendencije i numera za koju je glazbenica davno izjavila da joj je najdraža ljubavna pjesma.

Završna “Pitch or Honey” sa stihovima When I am dark and I am down as dark and down as I am now / The only thing that makes me smile is to remember that I’m beloved of the wild / And may you ever return to the warmth of your species, zaključuje album mišlju da divljina i priroda vole iskrenije od ljudskih bića, odnosno da se ljudska toplina lako pretvori u vatru koja spali mnogo više od požara izazvanoga prirodnim silama. Uspoređujući gubitak kuće u požaru s gubitkom ljudskosti u društvu, Neko Case na ovom je albumu rekla što je za nju pogubnije.