Nekad Frakcija, danas Indigo, a sutra?

    3389

    Indigo

    U ovom trenutku

    Datum izdanja: 16.04.2007.

    Izdavač: Dop Records / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Indigo
    2. Briljantno
    3. Panika
    4. Tišina
    5. Lapsus
    6. Opušten
    7. Blizu početka
    8. Gore
    9. Trenutak
    10. Katatonija
    11. Mars
    12. Vani
    13. Sonic
    14. Again

    Mnogi bendovi u manjku vlastitog identiteta počnu kopirati već postojeće bendove da bi zaradili komadić kruha i slave. Neki to rade besramno, da se gotovo poistovjete s dotičnim bendom, a neki su suptilniji pa uzmu malo od jednog, malo od drugog, malo od trećeg… Indigo je bend koji na prvo slušanje neodoljivo podsjeća na grupu Boa, ali ima i sličnosti s mnogim ‘strancima’.

    Nekad su se zvali Frakcija, a sada su promjenili ime u Indigo i nastavili tamo gdje su stali. U odnosu na bivši bend, sada djeluju sigurnije i modernije, ali još uvijek ne dovoljno interesantno da za sebe pobude veće zanimanje.

    Sve pjesme se kreću po žanru rocka, od žešćeg i mračnijeg, pa do nekog jeftinog soft-pop-rocka, a često su prisutne i klavijature, pa se iz tog daju isčitati mnogi utjecaji poput Placeba i The Killersa, ali ipak me po boji glasa najviše asociraju na (već spomenutu) Bou.

    Baš vokal Ante Puljiza bih postavio kao glavnu manu benda jer je premekan i nedovoljno agresivan. Neke bi pjesme mnogo bolje zvučale da imaju grublji vokal što se uočava na pjesmi “Briljantno” gdje gostuje vodeći vokal TBF-a Mladen Badovinac koji pravim muškim glasom diže pjesmu.

    Muziku podržava

    Blizu početka” je neka čudna mješavina Ramireza i Siddharte, ali je zanimljiva zbog svoje mračnosti i zvuka neuobičajenog kod nas. Te dvije pjesme su ujedno i najbolje na albumu, pa me ne čudi što su izabrane za singlove.

    “Indigo” je većinom istrumentalna s raznovrsnim poigravanjima klavijatura, “Panika” ima glupi tekst s isforsiranim rimama (ne znam zašto većina hrvatskih autora smatra da se stihovi moraju rimovati), “Lapsus” je još jedan od dobrih rijetkih momenata, “Tišina” je furanje na Rippera i Pipse uz veliki utjecaj synthova… I tako se pjesme nizaju, jedna za drugom, a nikako da opet pogode idealni odnos gitara i klavijatura.

    Dodatnu atraktivnost albumu daju dva dodatka, jedan u vidu bonus pjesama na engleskom, a drugi s postojećim spotovima. Na “Sonic” i “Again” su pokazali da se malo bore s engleskim, nema one tečnosti, pa pjesme nisu baš najbolje legle, te se bez problema moglo i bez njih.

    U Hrvatskoj nema dovoljno mladih i dobrih rock bendova, tako da Indigo ima priliku ispuniti tu prazninu. Realno gledajući, teško će to uspjeti jer rock već godinama nije u modi, a ovaj album ipak nema snage izdići se iz bljedila hrvatske estrade.

    Stavio bih ih u isti koš s Ramirezom i Vatrom, ali bih naglasio da je Indigo ipak slabiji. Vatra se dugo vremena tražila, radila korak po korak u svojoj karijeri da bi došli do ovog što su danas, dok je Ramirez ranije postao ‘slavan’, pa su nakon toga dosta podbacili drugim albumom. Indigo čeka ovaj duži put, te se duboko nadam da neće prerano pokleknuti. Temelji jesu nešto slabiji, pa treba mnogo raditi da se ispromovira materijal na najbolji način.

    Mnoge pjesme jesu radiofonične, ali zajedno posložene na albumu odaju jednu monotonost koja odbija od neprestanog slušanja. Kad na radiju čujete neku njihovu stvar može vas zainteresirati, ali tih nekoliko dobrih komada upotpunjeno je s previše dosadnih i jednakih pjesama koje jesu dobro odsvirane, ali nemaju potrebnu kvalitetu.

    Teško je biti rocker u Hrvatskoj, jer je malo takvih izdanja pa su pod velikim povećalom i svi se nadaju da će netko učiniti nešto revolucionarno, a mnogi tek više ili manje uspješno recikliraju bendove iz ‘boljih dana’.

    Vjerojatno ćemo moći i mi jednog dana kvantitetom doći do kvalitete, ali do tog trenutka se moramo zadovoljiti Indigom i sasvim prosječnim “U ovom trenutku“.

    Muziku podržava