Leiner + Hrnjak
Viša sila
Datum izdanja: 14.10.2010.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Etno, Pop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ako od ovog Leinerovog projekta očekujemo diskografski uradak najbliži Azri, nećemo se baš razveseliti. No, ako nam ovaj CD netko krišom ubaci u CD-player, namirisat ćemo mainstream rock kakav se svirao u Hrvatskoj devedesetih godina.
Da se u tom nesretnom periodu glazbe u nas nije dogodio povratak Azre, bilo koncertno, bilo albumski, zna svaki ‘prik’, a i da se danas ne svira glazba po špranci devedesetih – osim za eter Narodnog radija, Radija Velike Gorice, Radio Martina i HR-ovih uzurpatora frekvencijskog pojasa, također nije neko otkriće.
U svakom slučaju Boris Leiner i Mišo Hrnjak su stara garda, koja je nepretenciozno zakoračila u studio i snimila 12 prosječno dobrih brojeva. Ništa se ovdje ne ističe.
Leinerovo bubnjanje je rutinersko, a boja glasa mu jednostavno ne dozvoljava toliko ‘leada’ (10 od 12 pjesama) i nikako ne funkcionira kada je izvan forme dueta.
Hrnjakov bas je solidan, gosti su suzdržani, a pjesme prikladne za neki kafić na pola puta stare ceste između Zagreba i puta na more. Nema tu neke mudrosti, nema kalkulacije ali niti inspiracije. To su obične vesele pjesme koje i najprosječniji štovatelj lika i djela Branimira Štulića ne može prihvatiti kao nadomjestak za njegovo odricanje dežurnog ‘fantoma slobode’ ovog podneblja.
Na ploči “Viša sila” to se na sreću nije ni pokušavalo. A zašto onda o tome pišem? Pa Leiner + Hrnjak potpis na omotnici CD-a ne može a da u nama ne probudi barem najmanju želju da čujemo što je moglo biti s njihovim bivšim bendom, da je povijest uzela neki drugi tijek. Recimo, mogli su snimiti instrumentalnu dub ploču, što bi bilo totalno prikladno zbog njihove zavidne kompetencije na području reggae glazbe. Ništa od toga, ništa od one energične oštrice te povijesne ritam sekcije, ništa od ‘nedjeljnog komentara’, samo Leinerovi međimurski filleri, inače tipični za Azrine B-strane singlova, nizani jedan za drugim do iznemoglosti.
Dakle, jeste li me shvatili? Ako ovaj CD slušamo kao Azru – banana, a ako za taj bend nikada niste čuli, preporučamo – osim upoznavanja naravno – da zavirite u katalog Vještica ili Šo Mazgoona. Tamo je barem bilo artizma, progresa, plesa i svega onoga što rock glazbu čini vrijednom postojanja.
