M. Ward
Hold Time
Datum izdanja: 17.02.2009.
Izdavač: 4AD / Dallas Records
Žanr: Americana, Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Momak zvan M. Ward se već dulje vrijeme mota po američkoj nezavisnoj sceni, na kojoj je izgradio svoju reputaciju izdavši preko pola tuceta albuma, što solo, što kao dio dueta She and Him (druga polovica u tom duetu je Zooey Deschanel, glumica poznata po ulozi u filmu “Korak do slave”).
M. Ward je bio gost i u KSET-u, kultnom zagrebačkom klubu u kojem je ostvario impresivan nastup 2005. U svojoj šestoj kolekciji studijskih uradaka Ward donosi daljnje primicanje zvuku sredine folkerskih šezdesetih, kada su dotadašnji folk akustičari kušali malo LSD-a i počeli sve više koristiti studijske čarolije kao što su distorzije (koje muževne glasove pretvaraju u vokale Paška Patka), tadašnju vrlo modernu (danas antiknu) elektroniku, a i vrpce koje se vrte unatrag nisu im strane.
Od navedenog arsenala M. Ward se najviše oslanja na distorziju svog vokala, akustičnu gitaru i mnoštvo dodataka na synthesizerima. Na “Hold Time” M. Ward će kotač vremenskog stroja zavrtjeti još malo unazad obradom “Rave On” Buddy Hollya, i “Oh, Lonesome Me” Dona Gibsona (obje su stvari bili hitovi u pedesetim godinama), a naći će se mjesta i za “I’m A Fool To Want You” Franka Sinatre, čime nam uvaljuje ponešto gorko slatke nostalgije. Uz dobre stare Byrdse i Gene Clarka, u aranžmanima Ward će dozvati u sjećanje i nepravedno prezrene Electic Light Orchestra.
“To Save Me” će po svojim pratećim vokalima podsjetiti na period The Beach Boysa iz kasnih šezdesetih te sugerirati da je možda i još ponegdje na albumu mogao hrabrije krenuti u veće orkestracije i koristiti kompleksnije instrumentalne dionice.
Iz visokog prosjeka albuma izdvajaju se uvodna “For Beginners“, naslovna pjesma, “To Save Me”, “Stars Of Leo” i “Epistemology“, a ni ostale nisu daleko. Pjevački Ward zvuči dosta jednodimenzionalno i to je možda na cijelom albumu najslabiji dio, potpomoći će mu Lucinda Williams (“Oh Lonesome Me”), Jason Lytle iz nekadašnjeg Grandaddya (“To Save Me”) i kolegica Zooey (“Never Had Nobody Like You” i “Rave On”).
U odnosu na prošli Wardov album, “Hold Time” je nešto topliji, s većim utjecajem countrya, ova ploča odaje dojam čovjeka koji je prilično sretan s onim što ima, s tim da album nikad ne klizi u samozadovoljstvo. Možda bi ova kolekcija bila i bolja da je Ward bio malo ambiciozniji (čitaj: razradio svoj vokal i ponegdje još ubacio koji instrument), ali i ovako je riječ o vrlo dobroj ploči koja bi mogla pomoći Wardu da prikupi još pokojeg poštovatelja svog rada, a usput ne izgubi nikog od starih.