Nathaniel Rateliff & The Night Sweats: Album čija je snaga u nastupu uživo

Iako je 2002. oformio bend Born in the Flood, koji je svojim nastupima privukao publiku u Denveru, Nathaniel Rateliff tek 2007. jasnije ocrtava smjer kojim će krenuti, kada kao Nathaniel Rateliff and the Wheel izdaje album “Desire and Dissolving Men”. Uslijedila su dva albuma i jedan EP potpisani samo pod njegovim imenom, da bi 2015. opet okupio bend. Solo karijera ovoga glazbenika bila je kantautorska i orijentirana na folk i americanu, dok je bend bio potpora za nastupe uživo. Shvativši da zvuk koji dobije uživo s bendom nosi posve različitu energiju te da u glazbenom smislu otvara šarolikije perspektive, kao i to da “ne želi biti još jedan momak koji svira akustičnu gitaru”, formira sedmeročlani The Night Sweats, koji čine uglavnom glazbenici iz Denvera, od kojih je Joseph Pope III s Rateliffom od početaka. Koliko im je denverska scena važna pokazuje i izbor Slim Cessna’s Auto Cluba kao predgrupe na ovogodišnjoj europskoj turneji.

Eponimni album benda značio je znatan zaokret od prijašnjega Rateliffova zvuka. Folk je zamijenjen mješavinom roots rocka i r’n’b-ja. Kako je bend dio denverske scene, ne čudi što je Rateliff od folk kantautora došao do uloge soul i gospel propovjednika, no aktualni album ipak je prožet modernijim zvukom i produkcijski je dorađeniji od debitantskoga. “Tearing at the Seams” nije bolji od prethodnog albuma, ali nije ni podbačaj. Razlika je u navedenoj uglađenosti zvuka i pokušaju da se razni stilovi koje bend njeguje na stanovit način aktualiziraju i osuvremene. Energija je prisutna, no nije sirova i neobuzdana kao prije. Producent je albuma Richard Swift, koji je radio s The Shinsima i Foxygenom, što objašnjava promjenu u zvuku benda.

Važna je stvar, također, da je ovaj album rezultat timskog rada te da Rateliff nije imao glavnu riječ, što se odrazilo i na tekstove pjesama, tematiku i stil izdanja. Drugim riječima, u fokusu nisu osobna pitanja, teme i događaji, kontekst je širi, pa su i promjene bile lakše izvedive.

Bilo je očekivano da će najavni single “You Worry Me” postati najveći hit, jer je u toj numeri, zvuku koji ona nosi, najjasnije ostvarena namjera ovoga albuma. Podjednako i soul i rock, također ima prizvuke countryja i gospela s prvog albuma, a govori u prilog tome da Rateliffov vokal više odgovara ovakvoj glazbi, negoli folku i akustičnoj gitari. Snaga i sugestivnost njegova vokala prate snaga i uštimanost benda, što dolazi do izražaja na “Say it Louder” i “Coolin’ Out”, s kojima se najdalje otišlo što se tiče modernosti zvuka i inzistiranja na soulu.

“Hey Mama” kao da je relikt iz vremena solo karijere i osobnih, intimnih tema, no daje čar priči albuma pokazujući Rateliffovu osobnost i kantautorski izraz. “Intro” sasvim priziva ’60-e, što vrijedi i za cijeli album, te soul izvođače iz tog vremena. Zatvaranje albuma laganom i gotovo letargičnom naslovnom “Tearing at the Seams”, oprečno je uvodnoj i energičnoj “Shoe Boot”, što pokazuje šarolikost albuma i balansiranje između žešćega i umjerenijeg zvuka.

Nathaniel Rateliff & The Night Sweats prvim su albumom iznenadili glazbenu scenu i brzo stekli naklonost publike, dok je “Tearing at the Seams” korak dalje u tom smjeru.