Nathaniel Rateliff: Melankolija folk jednostavnosti

Nakon dva solo albuma i jednog kao Nathaniel Rateliff and The Wheel, Nathaniel Rateliff 2015. oformio je The Night Sweats i s njima snimio dva albuma koja su bila usmjerena na soul, vintage R&B i rock. Ove je godine ponovo krenuo u solo vode pa je izdao album “And It’s Still Alright”. Nakon burnog razvoda i gubitka prijatelja, producenta Richarda Swifta, Rateliff je odlučio vratiti se folk korijenima te uz minimalistički i ogoljeni pristup napraviti album koji će pokazati bol, tugu i ranjivost čovjeka nakon velikih gubitaka. To nije nova priča u glazbi, pa tako ni Rateliff nije izuzetak – kada se žele prenijeti melankolija i tuga nakon gubitka, kada se želi oplakati izgubljeno, poseže se za jednostavnim stvarima, a u ovom slučaju to su akustična gitara i Rateliffov viskijem natopljeni vokal.

Swift je rekao Rateliffu da nastavi gurati sa zvukom Harryja Nilssona. Međutim, album nije u tom stilu, iako se čini kao da je Rateliff htio napraviti posvetu Swiftu i držati se njegovog savjeta. “And It’s Still Alright” melankoličan je, sjetan i emotivan album čija je najveća snaga emotivnost Rateliffove interpretacije i izvedbe. Za vrijeme snimanja “Time Stands”, jedne od numera koje se najviše izdvajaju, Rateliff se rasplakao i nije mogao dovršiti pjesmu. U svim pjesmama primjetna je izrazita krhkost vokala koji kao da puca u nekim dijelovima i kao da je na rubu plača. Rateliffov je vokal specifičan po stanovitoj nerazumljivosti dok pjeva i kao da izvrće i guta riječi, no to je njegov folk stil kojega se držao na solo albumima. Na naslovnici albuma portret je nasmiješenoga Rateliffa. Kao da nakon svega govori da je dobro i da je živ, da i dalje ima razloga za radost, nakon svega, ipak je napravio i album kao hommage svojoj nesreći.

“What A Drag” otvara album u pomalo funky ritmu, iako je folk numera. Međutim, Rateliff se poigrava vokalom pa se dobije dojam da je riječ o radosnijoj pjesmi nego što zaista je. Naslovna “And It’s Still Alright” najljepša je i najbolja numera s albuma u kojoj Rateliff pokazuje svoju spisateljsku i interpretatorsku snagu. “I ain’t alright, you keep spinning out ahead / It was cold outside when I hit the ground / Said, I could sleep here, forget all the fear / It will take time to grow, Maybe I don’t know” stihovi su koji ukazuju na zrelost i suočavanje s teškim vremenima koja će proći, ali ne može se znati. “Time Stands” druga je numera koja nosi album, možda i najemotivnija. “Are you just too old / Or too young to carry / Time stands in a duel, I stand for you” stihovi su refrena koji je Rateliff otpjevao s posebnom snagom i gdje doseže najveće visine te pokazuje kako mu soul The Night Sweatsa odgovara i kako voli pjevati na način da probudi emociju.

“Mavis” i “All Or Nothing” ljubavne su i lagane numere, dok je završna “Rush On” posveta Richardu Swiftu. Nathaniel Rateliff pokazao je da se i u solo vodama drži dobro, no ipak su The Night Sweats za koplje više što se tiče privlačnosti zvuka. Album jednostavnog folk stila u kojem dominira akustična gitara teško je napraviti, Rateliff je u tome prilično uspio te ponudio svoju kantautorsku viziju suvremenog folka.