Nastavak suverenog vladanja indie popom

Grad Pula mic po mic postaje sve značajniji faktor u razvoju urbane-alternativne pop kulture u nas jer svako malo izbaci jedan veliki album/bend. U zadnjih godinu-dvije smo tako dobili vrhunske albume, počevši od odličnog prvijenca The Chwegera koji su i dalje, na žalost, nepoznati širem krugu ljudi, preko zanimljivog hibrida elektronike i rocka benda East Rodeo, do ovogodišnjih povratničkih albuma Dogme i Nole.

Sumnjam da je postojala ijedna srednjoškolska/studentska fešta s akustičnom gitarom zadnjih deset do petnaest godina na kojoj gitarist nije odsvirao “Dio tebe”, a da svi s guštom nisu jednoglasno zapjevali.

Mnogi od njih vjerojatno su već i zaboravili na Nolu, ali pjesmu ne, zbog njezine nevjerojatne ljepote, melodije i zaraznog teksta. Prava je šteta što na temeljima tog hita nisu uspjeli izgraditi veliku karijeru, nego su se ‘izgubili’, da bi se ponovno ‘pronašli’ ove godine s novim albumom.

Album je naslovljen po singlu “Iznad oblaka” koji je pušten pred ljeto, a bio je rado slušan na radijskim i televizijskim emisijama koje prate domaću glazbu. To pretjerano i ne čudi jer skladba ima podosta sličnu melodijsku osnovu kao i “Dio tebe”, samo što je još više prilagođena melodiozno-radiofoničnim pop vodama. Ujedno je za nju napravljen zanimljivo čudan spot koji u neku ruku idealno prati stihove koji su također pomalo nadnaravnih tematika.

Budući da je bend nakon više od dekade, kad ih nigdje nije bilo, ponovno upiknuo hit, iščekivalo se hoće li ‘dobitnu kemiju’ reprizirati i u većem formatu, odnosno cijelom albumu. I na svu sreću nisu. Kažem na svu sreću jer se s “Iznad oblaka” očito išlo na kompromisnu hitoidnost i ponovno skretanje pažnje na sebe, dok je na ostatku albuma najviše došlo do izražaja neizmjerna emotivnost i kreativnost koju posjeduje bračni par Jelenić.

Generalizirajući Nolin novi album, najlakše bi ga se moglo opisati kao indie pop s povremenim natruhama rocka, posebno onog akustičnijeg dijela koji koketira s folkom i folkerskim podžanrovima. Tim odrednicama su sigurno putovali i u ’90-ima., ali sada sve zvuči kao da je idealno sjelo na svoje mjesto, vidi se da se brinulo za svaki stih, notu, akord…

Logično, naslovna pjesma je postavljena na sam početak albuma, dok potom dolazi niz pjesama koje će razveseliti i najtmurnije koji su izgubili svaku nadu za ljubav. Ljubav, ljubav i samo ljubav zrači iz svake pjesme što je odlično pogođeno s bojom Gabrijelinog vokala pa sve zvuči vrlo prirodno i tečno, kao da su cijelo vrijeme s nama, a ne da ih nije bilo godinama.

“Dan” ima pomalo Stonesovski klavirski uvod i zaraznu melodiju popraćenu Hammond orguljama te jasnu glasovnu interpretaciju koja se stopila s glazbom. Upravo je ova pjesma mnogo bolji primjer okvira u kojem bend šeće na novom albumu.

Dramatično nabijena “Zauvijek” bi bila idealna da se jednog dana objavi kao singl jer je zbog svojeg minimalističkog pristupa potpuno drugačija od svega što se može trenutno čuti na radio-postajama, a ima i predivno veliko finale s klavirskom rapsodijom i eksplozijom gudača.

“Ljubiš me” je jedna tipična albumska pjesma koja, na žalost, ne prati ostatak materijala iako je tekstualno među najboljima, ali da nisu upali u šablonizaciju sterilnih pjesama pokazuje već sljedeća “Bez tebe” u kojoj su iskoristili trik s neprestanim ponavljanjem naslovnog stiha na vrlo radiofoničnu podlogu koja nekoliko puta mijenja svoj ritam.

U vrijeme dok je bend mirovao, u svijetu se dogodio ‘jazz-pop bum’ s Norah Jones u glavnoj ulozi pa je, vjerojatno, pod velikim njenim utjecajem nastala skladba “Do kraja“, dok se do nje nalazi country-rock komad “Spavaj” u kojoj se naizmjenično ‘ubijaju’ usna harmonika i gitara, a prateći vokali dižu pjesmu gotovo do rock opere (posebno na samom kraju skladbe).

Do kraja se još nalaze “Prozor” koja je ponovno jazzirana, ali ovaj puta u nešto bržim ritmovima, nježna balada “Umorna” u kojoj nema nikakvih ekstra dodataka osim vokala i klavira, živahna “Kad (nanana)“, dok je na samom kraju meditativna “More zna“.

Ono po čemu je ovo izdanje posebno je to što dolazi s dodatnim CD koji je svojevrsni ‘best of’ dosadašnje karijere benda. Sa šest se pjesama pokrivaju najvažniji momenti u karijeri Nole, nadodani su spotovi, tu su i svi tekstovi pjesama, fotografije… Sve je to tako upakirano da uspjeh albuma bude što bolji, ali smatram da je dovoljno kvalitetnog materijala i na samom regularnom albumu pa su bonusi prava slastica, posebno za okorjele fanove kojih vjerujem i danas još uvijek ima u velikom broju.

Iako sumnjam da će odmah dostići Jinxe i Stampedo, Nola je pokazala da svakako ima snage doći do tog statusa jednog dana, ako i dalje ustraju i ne naprave ponovno podužu pauzu jer su vrlo srodan bend sa spomenutima, a opet potpuno drugačiji.

Nolina priča se zasad čini kao idealni povratak i nadam se da će tako i dalje ostati jer to i zaslužuju svojim pjesmama koje su prepune optimizma, ljubavi i emocija. Album “Iznad oblaka” obiluje skladbama koje lakoćom ulaze u uho i neprimjetno se pjevuše, ali ipak nije idealan jer se ponegdje previše ponavljaju isti light motivi (ponajviše nebo/oblaci) i pjesma-dvije kaskaju za ostatkom materijala. Ipak, kada se gleda kao cjelina, “Iznad oblaka” je debelo premašio sva očekivanja, a tu su i je spomenuti bonus CD… Teško da može biti bolje.