Nastavak neinspiracije na produkcijskom planu

U svijetu garage-house ritmova David Morales predstavlja kremu i neprikosnovenu legendu što se tiče produkcije i pogotovo mixanja. Na svojoj listi suradnji ima najpoznatija imena garage-house/disco-house vokalista poput Ce Ce Rodgers, Alison Limerick, Yazz, Jocelyn Brown,Chimes.., dok se njegov album “The Programme” iz 1993. proslavio s nekoliko hitova. Tomu je prvenstveno razlog to što je Morales odličan DJ, koji svoju tehniku DJ-anja odlično obavlja, no kao producent je tek osrednji. Tako je bilo 1993., a kako je danas pročitajte u nastavku teksta.

“2 Worlds Colide” otvara “Here I Am” kojom od samog početka dominira vokal Tamre Keenan. Pjesma je, naravno, orijentirana prema garage/disco-house zvuku, tako da uz predviđeni 4by4 ritam tu možemo naći puno efekata koji dodaju na dinamici pjesme, kao i dosta ušminkanih i predvidljivih sampleova, što mi, da budem iskren, zvuči malo isprazno jer mi je čitava pjesma predvidljiva. Tonalitet je razigran i vesel, i više me podsjeća na produkciju koju su ljudi radili prije 5-6 godina nego na najrecentniji garage ili disco house zvuk. “Feels Good” nastavlja istom snagom kao i prethodna, dakle kick i hatovi vode do prve ‘dizalice’ koja je napravljena od vokala provučenog kroz obični low-pass filter, što nas u krajnoj liniji dovodi do vokala i nastavka pjesme. Jednom kad pjesma krene, shvatite da je Morales ovdje samo promjenio vokal (Angela Hunte), no ne i način i šablonu svog produciranja. Što se tiče samog vokala Angele, njeno nježno pjevanje očito nije moglo iznijeti i refren tako da su joj na njemu pomogli back-vokali koji su glasniji od nje.

Na pjesmi “Holding On” Morales otvara pjesmu hatovima i spacey samplovima koju su provučeni kroz efekte, samo da bi nas uveo u pjesmu koja me ozbiljno podsjeća na pjesmu Ilo “Rapture”, samo što na ovoj pjesmi pjeva Lea-Lorién. Ozbiljno, čitava produkcija i način na koji je ova pjesma napravljena ozbiljno podsjeća na spomenutu pjesmu tako da ima gotovo identične hatove i kick dok je aranžman također skoro jednak. Jedina razlika između ove dvije pjesme je u samplovima, no čak ni to nije dovoljno da prikrije ovakav rework.

“Can’t Forget You” u album unosi jedan od najboljih bass lineova na albumu, kojeg na identičan način prati sample žičanog instrumenta koji ne mijenja ton, što je prva greška u pjesmi po meni. No, zato Lea-Lorién svojim vokalom definitivno dominira i podiže pjesmu na solidan nivo. Zapravo, ova pjesma mi je zbog svog čvrstog i inteligentnog ritma jedna od najboljih na albumu, dok me njen tonalitet podsjeća na stari i kvalitetni garage kojeg su ljudi radili prije jedno 6-7 godina. Ukoliko ste mislili da će Morales sada nastaviti sa starom tehnikom, varate se jer je nastavio u istom tonu kao na prethodnoj pjesmi, dakle čvrsti ritam, kvalitetna produkcija i ozbiljan sound, to su sve kvalitete pjesme “U Came“. Morales na ovoj pjesmi koristi isti bass sound koji je koristio da bi stvorio prošlu pjesmu, pogotovo zbog vokala Tamre Keenan koja je dovoljno grlata da izvuče i refren i čitavu pjesmu. No, ono što mi je zasmetalo kod ove pjesme je ponovna usporedba s Ilo i pjesmom “Rapture”. Naime, na ovoj pjesmi je ponovno korišten ovaj sound i ritam, no ovoga puta to sve zvuči još sličnije i indentičnije nego na prijašnjoj ‘verziji’, no to ne znači da pjesma nije kvalitetna, nego upravo suprotno, da je vrlo kvalitetno napravljena, jedino što je kompletnu koncepciju preuzela iz već spomenute pjesme.

“Better That U Leave” nam ponovo donosi vokal Lea-Lorién , i to ponovo u ozbiljnom tonu. Morales pjesmu otvara čistim bass-lineom na kojeg polagano dodaje hatove i vokal i gradi dizalicu, a potom i pjesmu. Pjesma je prepuna izaranžiranih vokala, tako da se jedan vokal preklapa preko drugog i gradi cijelinu i stvara duboki ton same pjesme koja je ionako dovoljno duboka zbog bassa i kicka. “How Would You Feel” nas ponovo vraća u kičasti disco-house koji je predstavljen na početku albuma, tako da se ovdje ponovo vraćaju i fancy synthovi koje je Morales ponovo iskoristio da otvori pjesmu. Bez previše razmišljanja Morales uvodi kompletnu ritam sekciju u pjesmu na način koji mi je malo pregrub, a sama pjesma me aranžmanom podsjeća na sve pjesme s početka albuma jer je dosad Morales očito ispucao sve svoje ideje koje je imao i sada se vratio starom soundu i pokušava nam prodati buhu za slona. Nemam ništa protiv ovakvog sounda, nemojte me krivo shvatiti, no aranžman i produkcija se zasniva na istoj ideji kao i na početku albuma.

Naslovna pjesma albuma “2 Worlds Colide” je dosta ‘dramatično’ producirana, tako da uz vokale Tamre Keenan tu možemo čuti samplove korala koji dižu atmosferu pjesme do sredine kada se konačno oslobodi vokalistica. No, niti to ne traje dugo, pa Morales nastavlja sa svojim samplovima i kompozicijom koja me ozbiljno asocira na low-fi produkciju sa kraja ’80ih (ne doslovno, nego idejno). Ništa spektakularno nije predstavio, nikakav novi ili inteligentni beat, jednostavno je složio još jednu pjesmu i zdravo. Sami album zatvara s pjesmom “Take My Luv” na kojoj gostuje Vivian Sessoms, koja me najviše dojmila kao vokalistica na albumu i ono što mi je iznimno žao je to što Vivian nije dobila više pjesama.Morales se u produkciji drži svog dosad predstavljenog ritma i demonstrira nam ono što je već pokazao u prošlih 9 pjesama, tako da riječi ovdje doista postaju suvišne, možda je jedino sukladno za napomenuti da je produkcija mix kičastog housea i onog “Rapture” kojeg sam već (nažalost!) spominjao.

Meni osobno glazba kakvu Morales radi na ovom albumu ne predstavlja nikakvu slušateljsku prepreku jer sam se ovakvih ritmova već dosta naslušao i morao bi napraviti nešto zbilja spektakularno da podigne ovaj album na takav nivo. Nažalost, Morales to nije uspio, tek je uspio potvrditi moju tvrdnju s početka teksta da je izvrstan DJ, a osrednji producent. Naravno, ne leži svakome sve – tako da ne možemo očekivati od Moralesa čudo, no ovo ipak nisam očekivao jer prerađivanje jedne te iste ideje bez imalo volje za izmišljanjem nečeg novog ili produktivnog, ili pak preuzimanje tuđeg ritma i prilagođavanje ipak ne spada u moju viziju uspješnog producenta. Ipak, nekoliko pjesma s albuma zvuče dosta kvalitetno i mislim da se Morales tu ipak malo više potrudio i napravio posao kako spada.